Jedan od najprljavijih nasljednika balkanskog kasapina Slobodana Miloševića, nesumnjivo je predsjednik srpskog parlamenta Ivica Dačić. Ovaj politički monstrum, uronjen do grla u mržnju i zločine nad Albancima, kroz srpsku fašističku politiku hrani šovinizmom većinu srpskog naroda, ali ne i cijelu Srbiju.
Sa njim je u tome i srpska vlada, Akademija nauka i Srpska crkva. Porast srpskog fašizma, uz rusku podršku i infuziju turskim lirama, a sve naočigled Evrope, ohrabruju ovog šoumena u patološkoj mržnji prema Albancima, prema Bošnjacima i prema ostalim nesrbima. Ali ne samo to, šoumen sada pokazuje da mrzi i Srbe koji ne pripadaju njegovom šovinizmu. Dakle, danas Dačića progone Srbi koji su proevropski nastrojeni i koji Evropu vide kao svoju budućnost, a ne Rusiju. Ovih dana rekao je da će iztražiti sve one koji pomažu nadležnim organima u otkrivanju masovnih grobnica albanskih mučenika u Srbiji.
Sama pojava straha od „mogućeg“ otkrivanja ovih grobnica, otvara mogućnost i rasvjetvljavanje zločina. Srpski zločinci su tokom dvije godine rata na Kosovu pokušali u najprljavijim oblicima sakriti tragove genocida nad albanskim civilnim stanovništvom na Kosovu.
Srpski zločinci u potpunosti su karbonizirali tijela ubijenih Albanaca. Bacani su u Dunav, u kontejnere, masovno zatrpani, a nad njihovim tijelima izgrađene su razne građevine, asfaltirani putevi i betonske piste, prikrivajući zločin na monstruozan način. Bolje bi bilo da srpski saveznici investiraju u otkrivanje masovnih grobnica u Srbiji, nego da pomognu počiniocima ovih masakara da ostanu na vlasti i da tamo nastave sakrivati masovne grobnice. Na taj način će pomoći srpskom narodu da se oslobodi tereta zločina.
Dačiću je jasno da će se uskoro otvoriti i pitanje odgovornosti za zločine, stoga se i plaši eventualnog otkrića masovnih grobnica širom Srbije. Žrtva, gdje god je zakopano beživotno tijelo, njegova duša počiva u domovini. Zločinac, gdje god živio je samo zločinac. Stoga Dačić uzalud krije masakrirane masovne grobnice u Albanaca u Srbiji, oni će ga pratiti do samoubistva.
Razgovor o ovom članaku