Muhić: Svi u Bosni i Hercegovini moraju prihvatiti da su Bosanci, i to je tako i tu nema razgovora, jer svi govore bosanskim jezikom.

Bošnjačko udruženje „Haus Sandžak“ iz Frankfurta organizovalo je u subotu 28. 04. 2018. javnu tribinu na temu: Bosna, Sandžak i Bošnjaci- srce Evrope“. Glavni govornik bio je akademik prof. dr. Ferid Muhić, filozof svjetskog ugledai prvi predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU). Program je vodio dr. Harun Crnovršanin, autor brojnih knjiga i dokumentarnih filmova iz historije Bosne, Sandžaka i Kosova.

U rimsko doba Bosna se zvala Bassania a taj naziv Rimljani su prihvatili od starosjedelaca Ilira, predaka današnjih Albanaca. Zahvaljujući grčkom historičaru Apijanu iz I vijeka nove ere saznali smo da je u antičko doba u Bosni živjelo ilirsko pleme koje se zvalo Poseni (op. Boseni). Taj naziv su naslijedili srednjovjekovni Bošnjani, odnosno Bošnjaci. U stvari riječ je o jednom te istom narodu istog imena sa kontinuitetom, u pisanim izvorima, od preko 2000 godina. Profesor Muhić je govorio o historiji srednjovjekovne Bosne i dinastiji Kotromanića koja je njome vladala skoro 600 godina. Geneza bosanske države može se pratiti od srednjeg vijeka, tačnije od 10 vijeka kada se pojavila kao Banovina, a od 1377. do dolaska Turaka 1463. godine kao nezavisna kraljevina. U Turskom carstvu Bosna je od 1580. do 1878. bila ejalet (izraz koji označava najveću teritorijalnu jedinicu); od 1878. do 1918. imala je status „krunske zemlje“ u sklopu Austro-Ugarske; a od 1945. do 1992. status federalne republike u Titovoj Jugoslaviji.

Negiranje Bošnjaka i bosanskog jezika

Muhić je govorio o velikosrpskim i velikohrvatskim ideologijama koje permanentno negiraju državnost Bosne, identitet Bošnjaka i njihov bosanski jezik.

Nepobitna je činjenica da je krajem 14 vijeka, kraljevina Bosna, za vrijeme Tvrtka I Kotromanića, postala regionalna super sila. Naime, kada se 26. oktobra 1377. godine Tvrtko I krunisao za kralja, njegova titula glasila je : „Kralj Bosne, Srbije, Hrvatske Huma, Usore, Soli, Dalmacije, Donji Kraji, Kotora… a teritorija Bosne uključivala je i Šibenik, Trogir, Split, ostrva Brač, Hvar i Korčulu, kao i Bokokotorski zaliv sa gradovima Herceg Novi i Kotor. Bosna je kao država izgubila nezavisnost 1463. godine, dakle pune 74 godine poslije piraza srpske države na Kosovu 1389. godine. Ove nepobitne činjenice, ulključujući i to da je Bosna u periodu dužem od 350 godina prije dolaska Osmanlija bila suverena država sa statusom kraljevine i da je obuhvatala centralni dio Dalmacije, sa tri najveća otoka, kao i Bokokotorski zaliv, čine potpuno deplasiranom svaku diskusiju koja dovodi u pitanje postojanje državotvorne tradicije Bošnjaka i njihovu vlast nad svojom matičnom zemljom Bosnom. Zato treba naglasiti da ono što su bili kadri uraditi prije 800 godina, Bošnjaci su bili kadri učiniti i sada, osam stoljeća kasnije (1992-1995): uspostavili su svoju suverenu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu!

U Bosni do 19. vijeka nije bilo Srba i Hrvata

Akademik Ferid Muhić je naglasio da do kraja 19. vijeka niko u Bosni nije bio Srbin i Hrvat, već pravoslavac i katolik. Veliki deo bosanskih Srba i Hrvata su Bošnjaci, koji su primili hrišćanstvo. Ne postoji nijedan dokument o prisilnom prihvatanju islama na Balkanu. To je uvek bilo dobrovoljno, i to je veliki moralni čin i akt hrabrosti, jer se radi o radikalnom prekidu s dotadašnjim načinom života: nema više alkohola, svinjetine, valjalo je pet puta klanjati na dan, postiti, do 50. godine biti turski vojnik. Turci nisu tjerali hrišćane u vojsku, jer se smatralo da je Božji greh siliti nekoga da gine za boga u koga ne vjeruje. Svi u Bosni i Hercegovini moraju prihvatiti da su Bosanci, i to je tako i tu nema razgovora, jer svi govore bosanskim jezikom.

opsinije Sana