Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, sjećanje na juli 1995. godine ostaje moralna obaveza svih koji vjeruju u istinu i pravdu. Knjiga „Svjedok srebreničkog genocida“ autora Mevludina Hrnjića nije samo lično svjedočenje jednog preživjelog čovjeka, već i dokument vremena, opomena budućim generacijama i glas hiljada žrtava koje više ne mogu govoriti. U osvrtu koji slijedi, Ramadan Škodra donosi svoje viđenje ove značajne knjige, ističući njen značaj za kulturu sjećanja i očuvanje istine o najvećem zločinu počinjenom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Srebrenica je mjesto koje svijetu govori o jednoj od najvećih ljudskih tragedija s kraja XX stoljeća. To je glas 8.372 bošnjačkih muškaraca i dječaka koje su u julu 1995. godine brutalno ubile srpske snage. To je mjesto šehida, ubijenih samo zato što su pripadali drugom narodu i drugoj vjeri od svojih dželata. U Srebrenici je počinjen genocid koji je potvrđen i presudama međunarodnih sudova, ostavljajući trajan ožiljak u savremenoj historiji čovječanstva.
Trideset godina nakon genocida, Srebrenica ostaje simbol sjećanja, opomena i moralna obaveza da se istina sačuva od zaborava. Upravo toj misiji posvećena je knjiga „Svjedok srebreničkog genocida“ autora Mevludina Hrnjića, preživjelog svjedoka genocida i jednog od najuglednijih imama među Bošnjacima Podrinja.
Hrnjić ne piše kao historičar, pravnik ili novinar. On piše kao čovjek koji je bio tamo, koji je preživio tragediju i koji nosi odgovornost da svjedoči u ime onih koji više ne mogu govoriti. Njegova knjiga nije samo lična ispovijest, već dokument vremena, amanet istine i glas žrtava koji ne smije utihnuti.
Ko je, zapravo, Mevludin Hrnjić?
On je autor knjige „Svjedok srebreničkog genocida – Hronologija sjećanja posvećena genocidu u Srebrenici“. On je čovjek koji je bio tamo, u samom središtu tragedije, među onima koji su gledali kako se pred njihovim očima ruši jedan svijet. On nije pisao hladnim perom historičara, nego srcem koje i danas nosi rane prošlosti. Govorio je jednostavno, ali potresno. Nije pristao na šutnju. Postao je pripovjedač istine koju dželati ne mogu sakriti i svjedok koji mladim generacijama ostavlja dokumentovano sjećanje na stradanje jednog naroda.
Imam Mevludin Hrnjić nije historičar, nije pravnik, novinar niti profesionalni hroničar. On ovu knjigu nije napisao kao stručnjak za analizu prošlosti, nego kao pošten i hrabar preživjeli svjedok. Njegove stranice nisu ispunjene akademskim jezikom, već snagom živog sjećanja, boli koja izvire iz duše i iskustvom čovjeka koji je svojim očima gledao uništenje vlastitog naroda.
Zato knjiga „Svjedok srebreničkog genocida“ nije samo književno djelo niti samo historijsko svjedočanstvo. Ona je krik iz dubine duše jednog preživjelog čovjeka; emanet bola, dostojanstva i otpora koji ne smije biti zaboravljen. Ona je poziv na razmišljanje, moralnu odgovornost i trajnu borbu za istinu. Istovremeno je i čin poštovanja prema žrtvama i zvono koje neumorno podsjeća na potrebu za pravdom i kulturom sjećanja.
Rođen i odrastao u srebreničkom kraju, preživjeli svjedok genocida iz jula 1995. godine, imam Mevludin Hrnjić preuzeo je na sebe moralnu obavezu da sačuva sjećanje i dokumentuje istinu u ime onih koji više nisu među živima da bi govorili. Upravo zato njegova knjiga predstavlja neprocjenjiv doprinos kolektivnom pamćenju bošnjačkog naroda.
Ona je glas prekinutih života hiljada nevino ubijenih ljudi, amanet budućim generacijama i opomena čovječanstvu. U vremenu kada još uvijek postoje pokušaji relativizacije i negiranja genocida u Srebrenici, svjedočenja poput ovog imaju posebnu vrijednost. Ona ne ostavljaju prostor sumnji, jer dolaze od čovjeka koji je bio tamo i koji je preživio.
Knjiga je strukturirana hronološki i prati autorov životni put, isprepleten sa tragičnom historijom Bosne i Hercegovine. Od mirnog djetinjstva u srebreničkom kraju, preko ratnih godina, genocida, puta spasa kroz šume Podrinja, pa do poslijeratnog života imama i odgajatelja – svaka stranica nosi teret jednog vremena i jednog iskustva koje je obilježilo čitavu generaciju Bošnjaka.
Ovo djelo prevazilazi granice Bosne i Hercegovine. Njegova poruka dopire do svih naroda koji su se suočili sa progonom, nasiljem i pokušajima uništenja identiteta. Zato objavljivanje knjige na albanskom jeziku ima posebnu simboliku. Ono predstavlja most razumijevanja, solidarnosti i zajedničkog sjećanja između bošnjačkog i albanskog naroda, koji su u novijoj historiji dijelili slična iskustva stradanja.
Objavljivanje knjige „Svjedok srebreničkog genocida – Hronologija sjećanja posvećena genocidu u Srebrenici“ na albanskom jeziku predstavlja događaj od posebnog značaja. Po prvi put albanski čitalac dobija priliku da pročita autentično svjedočanstvo jednog bošnjačkog imama koji kroz vlastito iskustvo govori o tragediji cijelog jednog naroda.
Posebna vrijednost ovog izdanja ogleda se i u činjenici da između onoga što se dogodilo u Bosni i Hercegovini i onoga što je Srbija pokušala ostvariti na Kosovu postoje brojne historijske sličnosti. U oba slučaja nasilje, progoni i masovni zločini korišteni su kao sredstvo etničkog čišćenja i uništavanja identiteta. Zbog toga sjećanje na Srebrenicu ne pripada samo Bošnjacima; ono pripada svim ljudima koji vjeruju u istinu, pravdu i dostojanstvo čovjeka.
Ovo izdanje nastalo je kao plod saradnje Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice Kosova, kao izraz međusobnog poštovanja, bratstva i zajedničke odgovornosti da se istina sačuva i prenese novim generacijama. Takva saradnja pokazuje da kultura sjećanja može biti most među narodima i snažan odgovor onima koji pokušavaju negirati ili relativizirati zločine.
Knjiga Mevludina Hrnjića nije napisana da bi širila mržnju. Naprotiv, ona je napisana da bi sačuvala istinu. Njena poruka nije osveta nego pamćenje; nije poziv na sukob nego upozorenje da se zločin ne smije zaboraviti. Upravo zato ona ima vrijednost koja nadilazi vrijeme i prostor u kojem je nastala.
Neka ova knjiga bude trajni podsjetnik na nevine žrtve Srebrenice, na majke koje i danas tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, na preživjele koji nose rane koje nikada neće potpuno zacijeliti. Neka bude i poziv svima koji su preživjeli ratne zločine da svjedoče, pišu i ostavljaju trag o onome što se dogodilo, jer je svjedočenje jedan od najvažnijih oblika borbe protiv zaborava.
Mevludin Hrnjić svojom knjigom nije sačuvao samo vlastito sjećanje. Sačuvao je glas hiljada onih koji više nisu među nama. Zato je „Svjedok srebreničkog genocida“ mnogo više od knjige – to je emanet istine predan budućim generacijama.
Jer historija, ako želimo da se nikada više ne ponovi, ne smije biti zaboravljena. Sjećanje nije samo pravo žrtava – ono je obaveza svih nas.
DardaniaPress
Discussion about this post