Osjećaj etničke i kulturne pripadnosti, koji je decenijama često bio potiskivan ili prešućivan, danas se sve otvorenije pokazuje kod jednog dijela mlađe generacije, naročito u dijaspori.
Jedan od njih je i Elvedin Etko Bibić iz Rožaja, koji je redakciji DardaniaPressa poslao svoju fotografiju u albanskoj narodnoj nošnji. Uz fotografiju je napisao:
“Ja živim u inostranstvu, u Njemačkoj, u gradu Köln. Volim albansku nošnju i nosim je sa ponosom. Ne stidim se svojih starih predaka. Ponosan sam na svoje mjesto i svoje porijeklo.
Ja sam iz Rožaja, selo Radetina, godište 1983.
Imam jednog brata. Otac mi je preselio, a majka mi je živa.
Moj babo, rahmetli, znao je pomalo albanski, a moj djed je govorio dobro albanski.
Imam tri sina i suprugu. Zbog djece sam otišao u Njemačku – da ih izvedem na pravi put i da im ništa ne nedostaje.”
Ova jednostavna, ali veoma snažna ispovijest pokazuje stvarnost koja postaje sve vidljivija u Sandžaku i dijaspori: povratak interesovanja za porodično porijeklo, jezik predaka i albansko kulturno nasljeđe.
Mnoge porodice iz Rožaja, Pešteri i drugih krajeva Sandžaka još uvijek čuvaju uspomene na albanski jezik, patronime, tradiciju i plemenske veze, koje su se prenosile s generacije na generaciju uprkos historijskim i političkim procesima koji su uticali na promjene identiteta u ovom regionu.
dardaniapress.net
Discussion about this post