„Arbanasi“ ili „Arnauti“? Kako je Jovan Cvijić konstruisao narativ o Albancima u Sandžaku

 

 

 

Uvod

U balkanskoj historiografiji postoje autori koji nisu samo opisivali stvarnost, nego su je i oblikovali. Jedan od najutjecajnijih među njima je Jovan Cvijić.

Međutim, iza njegovih naizgled „neutralnih“ termina — „Arbanasi“ i „Arnauti“ — krije se suštinsko pitanje: da li je riječ o objektivnoj nauci ili o konstrukciji političkog narativa?

Posebno kada je riječ o Sandžaku, gdje prisustvo Albanaca nije moglo biti negirano, ali je moralo biti reinterpretirano.

„Arbanasi“ i „Arnauti“ – dvije riječi, dvije funkcije

Kod Cvijića Albanci se pojavljuju pod dva naziva:

• „Arbanasi“ – kada govori o narodu uopće
• „Arnauti“ – kada opisuje konkretne procese na terenu

Na prvi pogled sinonimi, ali u stvarnosti: prvi termin djeluje neutralno, drugi nosi snažnu društvenu i često negativnu konotaciju

Kada govori o širenju, piše: „prodiranje Arbanasa prema istoku, severu i severo-istoku“

Ali kada opisuje situaciju na terenu: „arnautske čete… otimale stoku…“

Dakle, Albanci kao narod i Albanci kao „akteri“ nisu isti u ovom diskursu.

Sandžak: tranzitna zona ili potisnuta realnost?

Cvijić Sandžak definiše kao:„tranzitna zemlja između Bosne i Hercegovine… Kosova… Srbije i Crne Gore“

To znači: ne kao stabilan etnički prostor, nego kao zona prolaza i utjecaja

Ipak, on priznaje: „u novopazarskom kraju ima u znatnom broju doseljenih Arbanasa“

Tu nastaje ključni paradoks: prisustvo Albanaca se priznaje, ali se odmah delegitimira

Na koji način? Predstavljanjem kao: doseljenika, kasnijeg elementa, populacije koja dolazi iz Dukadjina.

Konstruisani narativ: od autohtonosti ka „prodiranju“

Iz Cvijićeve analize jasno se vidi određeni model:

1. Sandžak se prikazuje kao prostor sa srpskim stanovništvom
2. dolazi do demografskih promjena
3. Albanci se pojavljuju kao „ekspanzivni faktor“

Ključni pojmovi: „prodiranje“, „istiskivanje“

Ovo više nije samo etnografija.  Ovo je narativ.

Šta nedostaje u ovoj interpretaciji?

Cvijićeva analiza zanemaruje nekoliko ključnih elemenata:

 Kategorija „musliman“

• često zamjenjuje etničku pripadnost
• prikriva albanski element u Sandžaku

 Kretanja između Kosova i Sandžaka

• ne moraju značiti migraciju „izvan“ prostora
• nego kretanje unutar jedne šire historijske zone

Mogućnost autohtonosti

• koja se u njegovom modelu minimizira ili isključuje

Zaključak

Analiza termina „Arbanasi“ i „Arnauti“ kod Cvijića pokazuje:  nije riječ samo o jeziku, nego o načinu interpretacije stvarnosti

U tom okviru: Albanci su priznati kao prisutni, ali ne i kao autohtoni, prikazani su kao pokretni i ekspanzivni element

Sandžak se tako ne vidi kao prostor historijske kontinuitete, nego kao rezultat „prodiranja“.

Upravo tu leži izazov savremene historiografije: razlikovati naučni opis od politički oblikovanog narativa.