U vremenu kada su rasprave o historiji Kosova i Sandžaka i dalje snažno politizirane, jedan rijedak izvor s kraja XIX stoljeća donosi uvid u tadašnju stvarnost – bez ideoloških opterećenja kasnijih perioda. Riječ je o studiji „Novibazar und Kossovo (Das alte Rascien)”, objavljenoj u Beču 1892. godine, koja pruža detaljan geografski i etnografski prikaz ove regije. Ovaj dokument, nastao u kontekstu interesa Austro-Ugarske za Balkan, donosi zaključke koji su i danas izuzetno relevantni.
„Stara Srbija“ – politički, a ne naučni pojam
Jedan od najvažnijih zaključaka ove studije jeste odbacivanje termina „Stara Srbija“. Autor jasno ističe da taj pojam nema geografsko ni etnografsko utemeljenje, već predstavlja političku konstrukciju srpskog nacionalizma XIX stoljeća. Posebno naglašava da uključivanje područja kao što su Prizren, Gjakova i Peć u taj koncept nema naučnu osnovu, jer ta područja pripadaju albanskom etničkom prostoru.
Rascija – posebna historijsko-geografska cjelina
Umjesto političkih naziva, autor koristi historijski termin Rascija, opisujući ga kao prijelaznu zonu između: albanskog, makedonskog, bosansko-srpskog prostora . Ova definicija naglašava složen i višeslojan karakter regije.
Albanci kao autohtono stanovništvo
Jedan od ključnih nalaza studije jeste tvrdnja da je ova regija u starijim historijskim periodima bila naseljena ilirskim, odnosno albanskim stanovništvom. Ovaj zaključak potvrđuje kontinuitet albanskog prisustva i suprotstavlja se narativima o isključivo srpskom karakteru tog prostora.
Migracije i demografske promjene
Studija identificira ključne procese: masovne seobe Srba 1690. i 1737. godine, naseljavanje Albanaca u napuštene oblasti
Krajem XIX stoljeća, procjenjuje se da je na ovom prostoru živjelo oko 90.000 Albanaca, većinom na Kosovu. Autor također primjećuje: opadanje srpskog stanovništva,rast albanskog stanovništva, što dovodi do promjene etničke strukture regiona.
Posljedice 1878. godine
Nakon Berlinskog kongresa (1878), dolazi do prisilnog iseljavanja Albanaca iz oblasti Niša, Leskovca i Prokuplja. Oko 20.000 Albanaca naseljava Kosovo, dodatno jačajući albanski element.
Zaključak
Ova austrougarska studija iz 1892. godine pokazuje da: Sandžak i Kosovo nikada nisu bili homogeni prostori. Albanci predstavljaju važan i historijski prisutan element, demografske promjene rezultat su historijskih procesa, a ne političkih mitova
U vremenu kada se historija često koristi kao politički alat, ovakvi izvori ostaju ključni za razumijevanje stvarnosti.
/DardaniaPress/
Discussion about this post