Veoma nizak procent stanovnika koji su izašli na birališta pokazuje da naš narod u južnom Sandžaku ne prihvata nijednog od kandidata genocidaša za svog predsjednika. A to znači da bošnjačko građanstvo – koje je dosad bilo gotovo stopostotno pokorno Milu. Đ. – počinje shvatati da je prevareno i da to nije put za budućnost.
Treba li podsjećati da je cg. vlast obećala – i to u pisanoj formi ! – da će omogućiti uspostavljanje autonomije Sandžaka, ako tamošnji Bošnjaci podrže/pomognu/glasaju za nezavisnost Crne Gore ?
Oni su to učinili, ispunili svoje “dužnosti”, glasali i time dali prevagu da se izglasa nezavisnost, a zatim su – ostavljeni. Prevareni !
I ne samo da su prevareni, nego je taj Milov mafijaško-genocidaški aparat preduzimao razne mjere da Bošnjacima izbije iz glave i autonomiju i Sandžak i uvjete za življenje i svijest o identitetu i – sve !
Za par decenija, koliko je vladao Crnom Gorom, Milo je gotovo u potpunosti uništio tamošnje Bošnjake. Osiromašio ih je, raselio, potkupio, zarobio, pocrnogorčio, pretvorio u ovce itd. Vrlo malo ih je ostalo da su normalni i da su pri tome ostali živjeti u Sandžaku. Čak i kada se sabere broj onih koji su ostali tu da žive i onih koji su otišli negdje ali znaju za Sandžak, sveukupno je mali procent tamošnjih Bošnjaka koji znaju ko su i šta im pripada. U posljednjih nekoliko godina mogli smo uglavnom čuti kako Bošnjaci hvale Mila koji “vodi brigu o njima, da slobodno žive na šjeveru Crne Gore”.
Sada, iako je na izbore izašlo nešto stanovništva, to je manji procent i takav odnos prema okupatorskoj Crnoj Gori daje nadu da će taj dio Sandžaka ponovo možda nekad biti ono što je bio – slobodna zemlja za one koji su od nje potekli i za one koji je poštuju. A ne okupatorski poligon za vježbanje genocida.
—————————-
E.D.
Discussion about this post