Nakon prvog teksta o navodnom projektu “Zeleni ćulah”, portal Sandzacke.rs nastavio je kampanju objavljivanjem drugog dijela pod naslovom “Plan je smanjiti broj Bošnjaka, a povećati broj Albanaca na popisu u Sandžaku”.
Već sam naslov pokazuje da nije riječ o naučnoj polemici, nego o pokušaju stvaranja moralne panike i političke paranoje među Bošnjacima Sandžaka.
U tekstu se bez ikakvog dokaza tvrdi:
- da postoji “tajni plan”,
- da postoje “crni fondovi”,
- da se upravlja političkim partijama,
- da se planira promjena nacionalnog izjašnjavanja stanovništva,
- pa čak i da se određeni intelektualci trebaju “ukloniti s javne scene”.
Sve to izrečeno je bez ijednog:
- autentičnog dokumenta,
- potpisa,
- arhivskog izvora,
- vjerodostojnog svjedočenja,
- ili ozbiljne analitičke potvrde.
Drugim riječima — javnosti je ponuđena politička fikcija predstavljena kao “tajni obavještajni dokument”.
Posebno je opasno što se kroz ovakve tekstove pokušava kriminalizirati svaki kontakt između Albanaca i Bošnjaka, svaka kulturna saradnja, svaki naučni skup i svako istraživanje zajedničke prošlosti.
Po toj logici:
- ako govorite o albanskim toponimima — vi ste “agent albanizacije”;
- ako istražujete historijske veze Albanaca i Bošnjaka — vi ste “prijetnja identitetu”;
- ako učestvujete na naučnim konferencijama — vi ste dio “projekta”.
Takav diskurs podsjeća na najmračnije propagandne modele Balkana, gdje se intelektualci proglašavaju neprijateljima samo zato što postavljaju pitanja koja nekome politički ne odgovaraju.
Još je zanimljivije da portal konstantno govori o “odbrani bošnjačkog identiteta”, a istovremeno pokušava stvoriti atmosferu u kojoj se svaka drugačija interpretacija historije proglašava izdajom.
To nije akademska rasprava.
To je pokušaj kontrole historijskog narativa.
Historija Sandžaka nikada nije bila jednostavna ni jednonacionalna. Ona je oblikovana:
- osmanskim naslijeđem,
- islamskom civilizacijom,
- migracijama,
- susretima slovenskog i albanskog svijeta,
- kao i zajedničkim iskustvom progona, genocida i političkih pritisaka.
Zato ozbiljna nauka mora imati pravo istraživati i one teme koje su decenijama bile prešućivane.
Moji radovi nisu usmjereni protiv Bošnjaka.
Naprotiv:
- pisao sam o genocidu u Bihoru,
- o stradanju muslimanskog stanovništva,
- o odbrani Novog Pazara,
- o Aćif-efendiji,
- o Avdu Međedoviću,
- o kulturnim i historijskim vezama Sandžaka i Kosova.
To nisu teme mržnje.
To su teme historije.
Međutim, očigledno je da određeni krugovi ne žele debatu o činjenicama, nego žele monopol nad interpretacijom prošlosti.
Zbog toga se već godinama pokušava stvoriti slika da je svako istraživanje albanskog elementa u Sandžaku automatski:
- “velikoalbanski projekat”,
- “negiranje Bošnjaka”,
- ili “napad na identitet”.
Ali historijska istina ne može biti vlasništvo nijednog portala, niti bilo koje političke grupacije.
Na kraju ostaje najvažnije pitanje:
Ako su moji radovi zaista toliko “nenaučni” i “propagandni”, zašto se protiv njih ne vodi ozbiljna akademska polemika — nego medijska hajka puna etiketa, konstrukcija i teorija zavjere?
Odgovor je vjerovatno jednostavan:
zato što je mnogo lakše napasti autora nego argumentima osporiti dokumente, izvore i historijske činjenice.
(nastavlje se)
dardaniapress.net
Discussion about this post