Dayton, koji je teško naštetio bosanskoj duši i amputirao zemlju, spasio je državu BiH, ali je od nje napravio invalida. Rješenja nema bez onih koji su od nje napravili Daytonistan, smatra CDU-političar Stefan Schwarz.
Na Angelu Merkel je rat u Bosni, izazivajući kod svih bespomoćnost, nevjericu i bijes, ostavio trajni dojam. Prije nekoliko dana je zatražila “više empatije” za Bosnu i Balkan. Prošle sedmice je, osvrćući se na najnoviju (izbjegličku) krizu, govorila o “lošoj situaciji” u Bosni, piše DW.
Kancelarka je u više navrata pokušala presjeći gordijske čvorove na Balkanu ali bez uspjeha. Zašto to, više od 25 godina, ne uspijeva u Bosni? Ko ili bolje rečeno šta blokira svaki napredak? Šta ljude tjera u rezignaciju i na bijeg iz zemlje?
Jedan razlog je: Evropa, pa i Njemačka, se ne suočavaju sa uzrocima sadašnje situacije u Bosni. Ne postoji volja za suočavanje s vlastitim greškama. Uzrok za situaciju u Bosni nije, kako cinici tvrde, što je zemlja paralizirana od previše nacionalizma. To je propaganda.
Problem je međunarodna tolerancija prema ratnim zločincima i kriminalcima. I njihovom životnom osiguranju koje se zove Dejtonskom sporazum.
Već su za vrijeme referenduma 1992., kada sam kao međunarodni posmatrač po prvi puta boravio u Bosni, tamo bili prisutni ekstremisti. Bosanskim Srbima su ekstremisti prijetili kako bi ih spriječili da izađu na referendum. Nakon što se 90 posto stanovnika odlučilo za nezavisnost, stvari su se dodatno radikalizirale. Naoružana Karadžićeva paravojska nas je u hotelu „Holiday Inn” u Sarajevu držala kao političke taoce.
Tek nakon ogromnog pritiska SAD-a na Miloševića, uslijedila je evakuacija predstavnika međunarodne zajednice. Bosanci su postali žrtve najgoreg rata u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Baš onako kako je to Karadžić najavio “internacionalcima”.
NATO je sačuvao Bosnu kako ne bi bila izbrisana iz geografskih karata. Agresija i genocid, ne samo 1995. u Srebrenici nego već 1992. u Prijedoru, i u Foči i mnogim drugim gradovima i selima Bosne, su zaustavljeni kasno, za stotine hiljada ljudi – prekasno.
U Daytonu je 1995. rat doduše okončan ali uz neoprostivu grešku – jedan dio zemlje prepušten je ratnim zločincima kao plijen. Previše obzira prema Miloševiću, već tada ratnom zločincu i predsjedniku Srbije, dovelo je do najbrutalnijeg sporazuma 20. stoljeća u Evropi. Počinitelji genocida i ratni zločinci su kao “nagradu” dobili skoro pola zemlje. Nikada u 20. vijeku genocid i razaranje nisu bili više nagrađeni. Prihvaćanje agresije pa čak i genocida slovilo je nakon Hitlera, iz političkih ali i moralnih razloga, kao potpuno nezamislivo. Sve do Daytonskog sporazuma.
Upravo zato što su ne samo mnogi diplomati već i političari gledali na Bosnu bez suosjećanja i empatije – utoliko više sa arogancijom i ignorancijom – zemlja je podijeljena, što je pravi cinizam. Čak su i njemački diplomati poput Ischingera i Steinera po prvi put nakon 2. svjetskog rata sudjelovali u podjeli stranih zemalja.
Tako ratni zločinci nisu samo stekli međunarodno priznanje, nego i kontrolu nad pola zemlje a Daytonskim sporazumom u ruke im je dat i mehanizam za blokiranje čitave Bosne. Niti jedna zemlja na svijetu nema tri predsjednika. Ni u jednoj zemlji Evrope se odluke ne mogu tako blokirati. Richard Holbrooke, sin njemačke Jevrejke koja je pobjegla od nacista, isposlovao je sporazum koji je Jevreje u ovoj zemlji isključio iz Predsjedništva BiH. 1992-e godine je jedna tolerantna Bosna namjeravala proslaviti 500 godina od dolaska progonjenih Jevreja u Sarajevo. 1995. je kroz Daytonski sporazum uslijedilo izopačenje ove ideje. Daytonski sporazum je od Bosne, predivne zemlje s ljudima punim suosjećanja, načinio beznadežnu zemlju.
Republiku Srpsku kontroliraju korumpirani ratni zločinci i njihovi pristaše. Federaciju vodi korumpirana klika. U svim dijelovima Bosne građani pate pod ovim korumpiranim elitama. Životno osiguranja kriminalaca je Daytonski sporazum. Visoki predstavnik, koji je naoružan Bonskim ovlastima trebao nametnuti pravnu državu i reforme, degradiran je na razinu bojažljivog eunuha. Gospodin Inzko svakodnevno dokazuje svoju nerelevantnost. Stanovništvo se, zbog Daytonskog sporazuma nije u stanju samo i sopstvenim snagama osloboditi ratnih zločinaca i korumpiranih elita. Bosna se prvo mora osloboditi Daytona kako bi se uopće oslobodila: Ona od Daytonistana ponovo mora postati Bosna i Hercegovina.
A to neće biti izvodljivo bez onih koji su od Bosne napravili Daytonistan. Ono što karakterizira (gotovo) sve Bosance, a to je otvorenost i empatija za druge, to diplomati ne razumiju. Zato je Dayton, koji je teško naštetio bosanskoj duši i amputirao zemlju, uopće i postao moguć. Operacija zvana Dayton spasila je doduše državu Bosnu i Hercegovinu, ali je od nje napravila invalida.
Izvor Klix.ba
Discussion about this post