Odvojeni od ostatka nacije, prepušteni sami sebi.
U naslovu dvije spomenute regije definitivno iz dana u dan dokazano prepuštene su namjerno ili nenamjerno same sebi, a narod u njima kao da je zaboravljen i odbačen iako slobodno mogu reći dokazano najpožrtvovaniji dio naroda, od Bošnjaka su pomenuta dva: Krajišnici i Sandžaklije. Kao osoba sandžačkih korijena, rođena, odrasla, odškolovana i nastanjena u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, pratim cjelokupna zbivanja, političke eskalacije širom Balkana i specifične, neoubičajene fenomene diljem istog po pitanju socijalnih odnosa svih etničkih skupina. Nastavak teksta upravo radi svog porijekla, ću usmjeriti više ka Krajišnicima kao narodu nego, ne ističući tako ulogu svojih rođaka i zemljaka u bilo kojem vremenskom periodu kada je doveden u pitanje opstanak bošnjačke nacije!
Krajišnici – topli domaćini i neustrašivi ratnici.
Kao narod poznat po naivnosti i brzom padanju u zaborav, zaboravismo tako i ulogu naroda Bosanske Krajine, onog u sklopu legitimne ARBiH, tačnije dike i ponosa ratnih djelovanja između 1992. i 1995. godine. General Atif Dudaković komandant istog korpusa je obolio nedavno od virusnog oboljenja COVID-19, poznatijeg narodno kao korona virus. Od sebe krećem, sramotno, ispratio sam kroz tekst podrške jednog heroja – Nasera Orića, a drugog, možda i najbrilijantnijeg stratega što smo imali tokom cijele agresije sam zaboravio spomenuti na bilo koji način, čega me je iskreno rečeno sramota i snosim moralnu odgovornost, čisteći tako prvenstveno ispred svog dvorišta prljavštinu i nečistoću. Narod u Krajini je srčan, gostoljubiv, istinski i drugarski kada zavoli, do kraja je odan prijatelj i partner za sve vrste kako pozitivnih, tako i negativnih iskušenja koja svaku jedinku svakodnevno mogu zadesiti, a na kraju i zadese. Osim kroz odbranu svoje zemlje i vlastitih života i prije samog početka rata bili su izričito ponositi, ne davajući nikome povoda sa strane da vrijeđa ono što je njima ubjeđenje bilo da je od iskonske važnosti.
Kakvi to problemi su zadesili njih?
Zadnjih godina, bore se, za sada herojski, dostojanstveno i uspješno sa nizom žustrih, svakodnevno učestalijih problema, iako administrativno u sastavu Bosne i Hercegovine, bez dovoljno sluha za pomoć od strane onih koji su najpreći to i da učine, ako već sebe smatraju istim narodom. Krajina je postala također vrsta skladišta, otpremanja ilegalnih migranata koji su premješteni iz svih dijelova BiH ponajviše u nju, stvarajući tako neviđeni pritisak na domicilno stanovništvo, koje iako gostoljubivo, ne trpi i ne može teror nad svojom djecom od strane pojedinih migrantskih skupina. Sada prije nego neki osude mene kako su i oni muslimani, većina pomenutih nema osnovne islamske postulate, često viđeni pod utjecajem raznih opojnih sredstava čak i kada je to najstrožije zabranjeno (nisu moje riječi, nego poznanikove, ja lično iskren da budem nisam vidio u to vrijeme, ali upotrebu narkotičkih sredstava među njima jesam.) Kada su oni, zvanično i de facto sastavni dio Bosne i Hercegovine ovako prepušteni sami sebi, šta da očekuje jedna prekogranična regija? Molimo Boga da se u pamet dozovemo svi zajedno i da ovo sebi ne dozvoljavamo, a do kada će trajati i kakve trajne posljedice će prouzrokovati sve pobrojano – ne znam!
Razgovor o ovom članaku