Objavljivanje knjige poseban je trenutak za autora i okolinu, ali kada su predmet istraživanja ličnosti, događaji i posebna geografska okruženja, ond takva knjiga nadilazi osobne dimenzije i podstiče radoznalost čitaoca.
Na čitavom albanskom etno-geografskomprostoru od kraja Drugog svjetskog rata do 1990. godine, kada se pokazao neuspjeh socijalizma kao društvenog sistema i komunizma kao ideologije u odnosu na naučna i društvena istraživanja, postojale su različite subjektivne prepreke. To je bilo vrijeme monizma u kojem se sve vrijednovalo prema ideološkom pravcu, a ne prema realnosti znanstvene faktografije. Ali, u novim društvenim okolnostima nakon 1990. godine, istraživači i pasionirani pojedinci počeli su istraživati i objavljivati publikacije različitih znanstvenih, kulturnih i novinarskih profila.
Široj javnosti je poznato kako su Albanci koji su ostali izvan političke Albanije 1913. godine, iako svakako u svojim autohtonim zemljama, iskusili politiku asimilacije i etničkog čišćenja, koja je u praksi realizirana prema velikosrpskom projektu Načertanije (1844. ). Sobzirom na teritorijalni raspored, nema dileme da su Albanci bili u najnepovoljnijem položaju u perifernim sredinama, stalno ugroženi od tadašnje srpske vlasti.
U tom smislu, Albanci regiona Sandžaka predstavljaju poseban slučaj, pitanje koje je dugo bila osobna i profesionalna preokupacija pedagoga i istraživača Ismeta Azizija, a koji je zahvaljujući višegodišnjem istraživačkom angažmanu objavio knjigu Aqif Blyta: Velikan Sandžaka. Radi se o monografskoj knjizi o posebnoj sredini i široj javnosti dovoljno nepoznatoj, koja obuhvata uglavnom period s početka dvadesetog stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata.
Knjiga je podijeljena u nekoliko poglavlja. U početku pruža informacije o regionu Sandžaka, a zatim se nastavlja sa ličnošću Aqifa Blyte, u vezi sa njegovim životom i djelovanjem, školovanjem, djelovanjem u Izmiru (Turska), povratkom u domovinu i njegovoj ulozi u osnivanju i delovanju Džemijeta (Unije). Zatim o njegovom parlamentarnom delovanju, zalaganju za spriječavanje iseljavanja Albanaca, kao i o učešću u političkim tokovima posle svrgavanja Džemijeta, o periodu okupacije Kosova i Sandžaka u Drugom svjetskom ratu i njihove podjele na okupacione zone, a svakako i informacije o organizaciji za odbranu Sandžaka od četničkih napada. Ova knjiga je rasvijetlila učešće Aqifa Blyte u Drugoj prizrenskoj ligi iu Albanskom nacionalnom demokratskom pokretu. Na kraju daje bitne informacije o ulasku komunista i uspostavljanju njihove vlasti u Novom Pazaru, kada je Aqif Blyta i pogubljenjen od strane njih.
Nema dileme da je Aqif Blyta bio intelektualac velikih političkih i diplomatskih sposobnosti, u službi naroda i borac za nacionalnu stvar, ostajući simbol spasitelja Novog Pazara od četničke okupacije tokom Drugog svjetskog rata. U tom pogledu imao je bratsku pomoć Kosovara predvođenih Šabanom Polužom i njegovim saborcima, dokazujući organizovanost i požrtvovanost u odbrani nacionalne vrijednosti.
Iako je u teškim okolnostima Aqif Blyta ostao najuticajniji političar na Novom Pazaru i u okolini, posebno među bošnjačkim stanovništvom, simbol otpora tadašnjoj srpskoj vlasti za nacionalnu i društvenu ravnopravnost. Radi seo vremenu kada vlast potpunouskraćuje nacionalna prava Albancima, pokazujući licemerje jer su pripadnicima drugih neslovenskih naroda (Nemci, Mađari, Italijani) bila dozvoljena nacionalna prava.
Zahvaljujući aktivnostima i požrtvovanosti u odbrani stanovništva Sandžaka, Aqif Blyta bi trebalo da zauzme zasluženo mesto u povijesti Bošnjaka i Albanaca, posebno i u povijesti Kosova i Albanije, gdje bi trebao biti uvršten i u školske udžbenike. Malo je poznato da je u Novom Pazaru funkcionisala albanska škola “Naim Frashëri” (1941-1944), a što je pokazatelj nacionalnog identiteta ovog grada. Sada u pluralizmu, treba otklanjati sve propuste prošlosti i monizma, a pitanja ne treba tretirati ideološkim pristupima kao u vrijeme monizma (1945-1990), već znanstvenim argumentima i faktografijom u kontekstu tog vremena.
Što se tiče relevantnih pitanja, autor daje zanimljive podatke zasnovane na literaturi i arhivskim dokumentima koji prikazuju društveno-političke prilike tog vremena, koji pokazuju da su se pripadnici bošnjačkog i albanskog naroda borili za opstanak. A drugačije nije moglo biti jer je postojao savez između četnika i partizanskih jedinica, kada je u pitanju lokalno bočnjačko-albansko stanovništvo, što je predstavljalo prepreku u sprovođenju strategije etničkog čišćenja na ovim prostorima.
I podjela Sandžaka na dva dijela između Crne Gore i Srbije nakon Drugog svjetskog rata, mimo volje autohtonog stanovnistva, dokazuje hegemonističku državnu politiku i sprovođenje strategije etničkog čišćenja ovoga kraja.
Čitajući ovu knjigu postaje jasno da Aqif Blyta ostaje rijedak uzor nastojanja i neprekidne borbe naroda Sandžaka u brojnim bitkama za obuzdavanje težnji Srbije i Crne Gore u sprovođenju različitih programa etničkog čišćenja, sa cilje izlaska Srbije na more preko Sandžaka. Takva situacija je kulminirala posebno u vrijeme kada je Istočni Sandžak nakon njemačke okupacije (1941) ostao u sastavu Srbije. Ali, Aqif Blyta, sada pravi vođa, uzima situaciju u svoje ruke i vodi procese zaštite stanovništva, koje je bilo ugroženo od četničkih snaga, čiji je program i strateški politički cilj – čišćenje Sandžaka od ne-srpskog elementa.
Ovu knjigu cijenim kao omaž Aqif Blyti i svim šehidima Novog Pazara, koji su se borili za slobodu i nacionalnu ravnopravnost, kao što su to u svojoj povijesti radili i svi civilizirani narodi. U okolnostima instaliranja komunističke ideologije, svi oni koji nisu prihvatljivi u njihovoj ideološkoj percepciji, potencijalni su neprijatelji i opasnost za novu vlast. Dakle, život u sredini u kojoj dominiraju predrasude prema pripadnicima drugih naroda, u nacionalnom, jezičkom i vjerskom smislu, kazna je bila neizbježna. U tom pogledu najviše su od ostalih stradali Bošnjaci i Albanci u Novom Pazaru.
Iz sadržaja i tretiranje teme ostaje čitaocima da analiziraju i zaključe koliko je bilo teško nositi se sa tadašnjim društvenim i političkim prilikama u regionu Sandžaka, a da ne govorimo o Kosovu i Makedoniji, gde je albansko stanovništvo je dominirao. Upravo se to stanovništvo u vjerskom i nacionalnom pogledu razlikovalo od pravoslavnog po tome što je predstavljalo sindrom za srpsku vlast i njene hegemonističke ciljeve.
Kada je riječ o Albancima u povijesnom i geopolitičkom aspektu na Ilirskom poluotoku, knjigu ne treba tretirati kao izolovanu, već kao sastavni dio albanskog pitanja uopće, što bi trebalo da bude preokupacija albanskih znanstvenika i sada i u budućnost.
Nema dileme da je autor ponudio čitaocima vrijednu publikaciju o ovom velikom povijesnom liku, obogativši fond publikacija iz historiografije albanskog etnogeografskog prostora.
Dr. Nail Draga
Razgovor o ovom članaku