Riječ Korita je albanskog porijekla. Cijela teritorija današ-njeg Bihora, moguće je da se zvala Korita, sve do dolaska Turaka na ovim prostorima. Neki osvajač, koji je rušio grad Bihor, a možda i uništio njegovo stanovništvo, obrukao se ili on, ili branitelji grada. Pošto je tada tu živjelo albansko stanovništvo, nastale su priče „okorit“, što znači obrukati se „ekokorit“, što znači pokoren, te tako cijeloj teritoriji osta ime Korita. Kada su Turci zauzimali ove krajeve , preveli su to na svoj jezik i dali mu ime Bihor, što na turskom znači pokoreni, obrukani. U narodu postoji jedna priča, da je neki turski vojnik, koji je služio vojsku negdje u Crnoj Gori, tražio konak preko cijelog Bihora i nije mu ukazano gostoprimstvo sve dok nije došao u Kalače. Kаlači su mu ukazali gostoprim- stvo i on im je dao ime Kalači, što na turskom znači junaci. A Bihoru dao ime“Bin hor“ , što na turskom znači hiljadu bruka. Ovo je narodna priča i ne može se uzeti kao tačna, jer jedan čovjek koji je tuda prošao kao putnik, nije mogao dati ime jednoj tolikoj teritoriji kao što je Bihor. Istina u tome je, da se ta teritorija zvala Korita sve do dolaska Turaka, koji su mu dali ime Bihor, a značenje je ostalo isto, pokoreni.
Turski geograf Hadži Kalfa, koji je u XVII-om vijeku, geo- grafski uređivao ove krajeve, ostavio je podatke koji glase: Na Bihoru, 80 km udaljenom od N. Pazara žive: Arbanasi, islamizirani i neislamizirani i muslimani slovenskog porijekla.
Bihor, kao i ostala mjesta na Sandžaku pretežno se na- seljavao albanskim plemenima , za to ima dosta dokaza. Na teritoriji današnjeg Bihora, ima i sad plemena za koja se zna da su Albanci, to nekoliko sela koja su sačuvala svoja prezimena, i to: Javorova, Murovac i Dašča Rijeka, pa se od- mah, samo preko brda nastavljaju sela: Boroštica, Gradac , Ljeskova, Devreče, Reževiće, sve Albanci, koji i danas govo- re, većina njih, albanski : Škrelje, Gege i Bibe. Pored ovih, na teritoriji Bihora postoje i druga plemena koja još nose stara prezimena, odnosno plemena koja znaju svoje porije- klo. Tako pleme Hodžića , oni su Krasnići i oni to znaju, a da su Krasnići saznao sam od Saliha Hodžića, koji je sa mnom razgovarao o tome kada je imao 86. godina. Skenderovići su takođe albanskog porijekla, ali su zanemarili staro prezime i prozvali se po nekom svom pretku Skenderu. Ime Skender nema kod muslimana nealbanskog porijekla, jedino kod Al- banaca. Hadrovići se neki prezivaju Adrovići, porijeklo tog plemena po meni je sporno. Hadrovići imaju svoje sapleme- nike na Kosovu, koji se prezivaju Hadri, iz kojeg je plemena čuveni književnik Alija Hadri. S obzirom, da se Hadrovići deklarišu kao crnogorsko pleme, trebalo bi da su i ovi sa Koso- va Crnogorci, ili su Hadrovići Albanci.
Kako se naseljavanje albanskim plemenima, od Plava niz Limsku dolinu, preko Bihora, za Pešter odvijalo, svi pešterski Albanci prešli su ovaj put, prilikom naseljavanja Pešterske visoravni. Naseljavali su se niz cijelu Limsku dolinu i Bihor. Postoje podaci, kada je Skadarski vezir Hudavedin Mehmed- begović, silom iz Albanije prognao buntovna plemena i to se pominje mjesto Murje u sjevernoj Albaniji, da je prognao veliko pleme Keljmendi i naselio ga na Pešter. Njima se nije svidjelo da žive na Pešteri, pa je jedan dio toga plemena napustio Pešter i naselio se na aganske zemlje oko Rožaja, Bihora i Rugove. To pleme je promijenilo svoje prezime Kelj- mendi, i prozvalo se po mjestu odakle su došli Murije-Murići, koji su se naselili na teritoriji Bihora.Vremenom su zane- marili to prezime te se prozvali po svojim precima, te danas toga prezimena u Bihoru nema, o čemu sam ranije govorio. Samo su neka prezimena na Pešteri zadržala to prezime te se i danas prezivaju Klimente.
Kako je svim ovim plemenima tuda bio prolaz i pravac od Plava niz Limsku dolinu, preko Bihora za Pešter, mnogo toga naroda, naročito onoga što se naselilo niz Limsku doli- nu, prešlo je iz katoličanstva u pravoslavlje. Dio katolika koji su primili islam, neki milom a većina iz interesa, takođe je prešlo u pravoslavlje. Desna obala Lima je pretežno naselje- na islamiziranim Albancima, od Plava do Prijepolja i Nove Varoši, gdje i sada ima starih prezimena : Hoti, iz koga su mnoga plemena, npr.: Ljaje (Ljajići), Pepe (Pepići), i mnoga druga plemena. I kod Crnogoraca niz Limsku dolinu i danas ima albanskih prezimena, oni potiču od plemena Kastrati i Krasnići. Neka se i danas prezivaju tim prezimenom, nešto izmijenjenim, a nešto originalnim, i to: Zogai (Zogovići), koji su Albanci iz plemena Ahmeta Zoge, kralja Albanije, Buku- mire, što na albanskom znači lijepi i dobri.
U Šekularu i danas postoje prezimena Rmuši i Bulići. Ova prezimena, iako su sada pravoslavci, zadržali su albanska i muslimanska prezimena. Ramuš ime ima samo kod albanskih muslimana. Nije bilo davno kad je Šekular prešao u pravoslavlje. Albanci muslimani, koji nijesu pristali da mijenjaju vjeru, raselili su se . Ima ih u Sandžaku i u Turskoj sa prezimenom Šekularac, jer su se prozvali po mjestu adakle su prognani. Kastratovići su takođe porijeklom Albanci, iz albanskog plemena Kastrati.
Plemena, naročito raseljena iz svojih dom
ova i mjesta, prelazila su iz vjere u vjeru, negdje milom, a negdje silom. Na mnogim mjestima bilo je pokrštavanje silom, pa je neke od tih slučajeva opisao bosanski istoričar M.Imamović, on piše: „Kada su sela Konjuhi, Božići i Donja Ržanica, bila na- seljena muslimanskim stanovništvom sve do 1852. godine, kada su silom pokrštena, van svih kanonskih propisa, jer se krštenje može obavljati samo u crkvama. Ova krštenja su obavljana na ravnoj poljani, opkoljena vojskom“.
U Donjoj Ržanici i danas postoji muslimansko groblje, ali se više ne poznaje, a mještani ga zovu tursko groblje. U tim selima ima još mjesta koja se zovu po imenima muslimana, npr. Šabanovo brdo. Donjeržaničani potiču iz Albanskih ple- mena Kastrati i Krasnići . Da su tu živjela Albanska plemena, svjedoči i ime rijeke Lim, od albanske riječi “ljumi“, što znači rijeka.
Takođe, na Bihoru selo Hazane, od albanske riječi jedu ovčetinu. Kad se prelazilo na islam, oni koji nijesu prešli, čudno im je bilo da neko ne jede svinjsko meso, već ovči- je, pa se u narodu pronosila priča jedu ovčetinu, (Hazan), tako je nazvano selo i pleme Hazane. Danas i još odavno u Hazane žive Crnogorci, pravoslavne vjere. Nije bilo teško, a ni rijetko, da aga ili beg najuri neko pleme sa svoga imanja, i tu doseli drugo poslušnije, pa su tako najureni Albanci iz Hazana, a tu naseljeni Crnogorci, koji su bili poslušniji čifči- je. Ne mora biti kako sam ja napisao, može se desiti da su dobrovoljno prešli u pravoslavlje, jer je bilo i toga da su ljudi mijenjali vjeru.
Godočelje, takođe nastalo od albanske riječi „odačelj“ što znači otvorena odaja, to je bilo mjesto gdje je putnik mogao da prenoći i da se odmori. Skoro svako mjesto, odno- sno naselje, pretrpjelo je izvjesne izmjene prilagođavajući ga svom jeziku. Pa je i Godočelje, od riječi „Odočelj“, dobilo ime Godočelj. Tako su imenicama negde dodavali po neko slovo, a negdje izostavljali da bi se prilagodili jeziku naroda koji tu živi.
Razgovor o ovom članaku