“O prodiranju Arbanasa (Albanaca, nap. ur.) na istok u nas se mnogo pisalo. To je i danas glavno sredstvo kojim šovinistički tisak kod srpskoga naroda izaziva mržnju prema ‘divljim’ Arnautimna, prikrivajući, kao guja noge, divljaštva što ih je srpska vojska prema njima počinila. Koliko je samo suza proliveno zato što je povijesno Kosovo preplavljeno Arnautima!”
“Osvajačkom politikom srpske Vlade prema arbanskom narodu stvoreni su takvi odnosi da se u bliskoj budućnosti mir i redovno stanje teško mogu očekivati.”
“Naš tisak, u pogubnu natjecanju da pomogne jednu loše upućenu i loše provodenu politiku, mjesecima i godinama širio je o arbanskom narodu tendenciozna mišljenja.”
“Mi socijaldemokrati bili smo prvi koji smo tom bezumnom arbanaskom pohodu i ludoj arbanskoj politici skinuli patriotski i nacionalni veo s lica”.
“Osvajački pohod Srbije na Arbaniju najgrublje je odstupanje od načela zajednice balkanskih naroda. U njemu su do kostiju razgolićene netolerancija prema drugim narodima, osvajačke težnje i spremnost buržoazije na njihovu provedbu najbrutalnijim zločinima, kakvi su do sada počinjani samo u prekomorskim kolonijama.”
“Tisak je na sva usta propovijedao osvetu prema Arnautima. I to je imalo utjecaja. Nekoliko su puta vojnici postupali prema jadnom arnautskom stanovništvu po raspoloženju koje je kod njih izazvalo pisanje beogradskih listova.”
“Dopisnici beogradskih listova drže nacionalnom dužnosti prikrivanje zločina naših vlasti i vojske i obmanjivanje naroda u Srbiji”.
“Osvajačko držanje Srbije prema arbanskom narodu pokazalo je kako se politikom unosi mržnja među narode”. “Plotuni su po obarali žene koje su držale dojenčad u naručju; pokraj mrtvih majki vrištala su njihova dječica koja su slučajno bila pošteđena metka; žene su se poradale od straha. Za dva sata potamanjeno je 500 duša.”
“Crnogorska barbarstva u Krasnićima mogu dostojno stati uz bok barbarstvu srpske vojske u Ljumi: iste metode, ista bezobzirnost, ista krvožednost”.
“Arbanska sela iz kojih su ljudi pravodobno izbjegli bijahu pretvorena u zgarišta. To bijahu istodobno barbarski krematoriji u kojima je sagorjelo na stotine živih žena i djece. I, dok su ustanici zarobljene srpske časnike i vojnike razoružavali i puštali, srpska soldateska nije štedjela ni njihovu djecu, ni žene ni bolesne…”
“Mi smo počinili pokušaj ubojstva s predumišljanjem nad cijelom jednom nacijom. Na tome zločinačkom djelu uhvaćeni smo i spriječeni. Sada imamo ispaštati kaznu. Ona je strašna: to nepovjerenje, pa čak i mržnja cijelog jednog naroda.”
“Srbija je u balkanskim ratovima udvostručila ne samo teritorij nego i broj vanjskih neprijatelja”.”Osvajačka politika Srbije sa svojim barbarskim metodama moraladama,neizbj srpski je Arbanase ispuniti dubokom mržnjom prema nama.”
“Ako je itko imao uvjeta za sporazuman rad s Arbanasima, onda su ga imale Srbija i Crna Gora. Ne samo pomiješanost naselja i srodnost za osv “Ingiranj susjednih plemena, nego i uzajamnost interesa upućivale su ta dva naroda,na sporazum i prijateljske odnose.”
“Ondje gdje je prijateljstvo potreba i jedne i druge strane, zavladalo je strasno neprijateljstvo”.
“Naš vlasnički svijet dohvatio se tude zemlje i tuđe slobode, neka- dašnji glasnici nacionalnog oslobođenja ponijeli su zastavu nacionalnog novi porobljavanja”.
“Srbija nije ušla u Arbaniju kao brat, nego kao osvajač. Štoviše, ona nije ušla ni kao političar, nego kao grub soldat. Srbija je izgubila svaki do-proštem Duš dir s predstavnicima arbanskoga naroda i odgurnula ga u očajnu mržnju prema svemu srpskom. Bezgranično neprijateljstvo arbanskoga naroda prema Srbiji jest prvi pozitivan rezultat arbanaske politike srpske Vlade.”
“Dakovica je čisto arnautski grad. I okolica Đakovice je ne samo pretežito, nego gotovo isključivo arnautska. U cijelome kraju Srbija je zatekla, umjesto Srba, srpske srednjovjekovne spomenike, hladne zidine, koje imaju vrijednosti za arheologa i umjetnika…
I upravo temeljni uzrok svih teškoća od kojih danas patimo i od kojihćemo ubuduće mnogo patiti leži u tome što smo ušli u tuđu zemlju.”Dakovica svojim privrednim životom daje o Arnautima sasvim drukčiju sliku nego što je namjerno ili iz neznanja liče beogradski listovi”.
Jedan od najvrjednijih priznatih predstavnika srpske povijesne znanosti, g. Jovan Tomić, iznosi, u svojoj knjizi o Arbanasima, da je od arnautskoga plemena Klimenta jedan dio doseljen u naš Rudnik i da je dao nekoliko vrlo uglednih osoba u narodnoj revoluciji iz 1804. godine.
Mi ne znamo na koga g. Tomić misli, ali se mnoga ispitivanja slažu da je voda te revolucije, rodonačelnik dinastije Karađorđevića, Kara-Dorde Petrović, arbanaskog podrijetla.”
“Režim u novim krajevima, a osobito odnos prema tudinskim nacijama, pa, dakle, i prema Arbanasima, treba postaviti na jednu demokratsku, kulturnu i ljudsku podlogu tolerancije, zajedničkog života i rada. Tu je lijek od pobune, a ne u krvavim jezovitim represijama što se dogadaju tamo dolje na Kosovu dok mi ovo pišemo.”
“Potrebno je barem sada pogledati istini u oči i, unatoč predrasudama, priznati da je borba koju danas arbanasko pleme vodi prirodna, neizbježna povijesna borba za jedan drukčiji politički život… Slobodan srpski narod treba tu borbu cijeniti… i svakoj vladi odreći sva sredstva za osvajačku politiku.”
“Imamo pravo spašavati narod od šovinističkog nacionalnog propagiranja kako njime ne bi ovladala nacionalna hereza.”
“Beogradsko je novinarstvo i vrlo nevaljalo i vrlo reakcionarno. Ono služi vladi, utire put uvođenju reakcije, priprema duhove da lakše prime gušenje slobode.
Neka čitatelji obrate pozornost na tu sramnu ulogu beogradskog novinarstva.”
“Voltaireova tvrdnja da bijedni narodi uvijek vole govoriti o svojoj prošlosti nalazi sjajno opravdanje u balkanskim državicama, koje su na temelju svoje prošlosti htjele urediti svoju budućnost. Jedni se sjećaju Dušanova carstva… misle na veliku srpsku državu… Uspomena na tu
‘sjajnu’ prošlost udružena je s neodoljivom žudnjom gospodarećih slojeva za proširenjem teritorija.”
“I tako je završio Prvi balkanski rat. U tome povijesnom trenutku imale su balkanske države pokazati jesu li kadare… zaboraviti svoju ‘sjajnu’ prošlost, i misliti na zahtjeve sadašnjosti. Balkanske državice ne mogoše zaboraviti na razne Simeone, Dušane itd.”
“Buržoazija je u novim krajevima Srbije zavela izvanredno stanje… Vlasnici Srbije teže, u biti, režimom policijskog samovlašća stvoriti od nacionalne manjine većinu i tamošnji narod pripremiti ne da budu slobodni građani, nego pokorni podanici. Taj režim izvanrednih policijskih mjera… je zadahnut reakcionarnim ciljevima povlašćivanja jednih i gonjenjem drugih. S druge strane, on daje nove povode… izazivanju netrpeljivosti i mržnje među narodima.”
“Jedna potpuna i široka zajednica traži i rješenje našeg nacionalnog pitanja. Mi se socijaldemokrati, u pogledu na nacionalnu slobodu, razlikujemo od buržoazije. Jer buržoazija hoće slobodu za svoj narod po cijenu uništenja drugih naroda… Ako bi se Stara Srbija pridružila Srbiji, onda bi na jednog slobodnog Srbina dolazila po dva porobljena Arnautina, Turčina itd. Mi hoćemo slobodu svoga naroda bez uništavanja slobode drugih. Taj se cilj može postići samo stvaranjem na jedne političke cjeline na Balkanu, u kojoj bi svi narodi bili potpuno ravnopravni… bez obzira na to na kojemu je području prije koliko stoljeća koji vladar vladao.”
Dimitrije Tucović
2.
“Retko kojoj naciji su pravljene tolike smetnje i teškoće na prvim koracima njenog samostalnog života i političkog organizovanja.
Albanski narod pokazuje jednu žilavost, izdržljivost i sposobnost, koja čoveka zaprepašćuje”.
“Mi mislimo da je odluka o ultimatumu ubrzana, ako ne i izazvana, varvarskim držanjem naše vlade i naše vojne komande prema
narodu u Albaniji. Podatci o radu srpske vojske užasni su. Tamo se pljačka, ara, pali. razorava, kolje, uništava sve u klici. I Austrija
ultimatumom čini kraj ovom munjevitom i besomučnom uništavanju jedne nacije”. —
“Nije se mnogo čuditi grubim instinktima naše seljačke mase za čije se školovanje i civilizovanje ova država nikad nije brinula; ne treba
se zgranjavati ni nad uskim i bednim političkim i duhovnim horizontom naših vojnih komandanata koji su vaspitani da
hladnokrvno, zlikovačko ubijanje desetina i stotina Arbanasa, njihovih žena i njihove dece smatraju kao neki heroizam; ne treba
se revoltirati ni zbog buržoaskog javnog mnjenja koje daje moralnu razrešnicu za sva ova zverstva, koje šta više izaziva apetit za
uništavanje Arbanasa i njihovih porodica … pošto parolu za takvo shvatanje i takvu politiku bacaju ljudi koji stoje na najvišoj
društvenoj i političkoj visini u Srbiji.” ___
“Nije u pitanju samo protest srpskog proletarijata protiv arbanske politike naše buržoazije, treba spašavati i ugled srpskog naroda
pred kulturnim i demokratskim evropskim svetom. Treba dokazati da u Srbiji ima sveta, ima dosta sveta, koji misli suprotno njima, i
da na čelu svega toga stoji proletarijat, stoji Socijalna Demokratija”.
Dušan Popović
3.
“‘Politika’ (Je) organ naših šovinista i provokatora”.”‘Politika’ živi i napreduje. Ona Je danas najugledniji i najmoćniji organ naše buržoaske javnosti. Ona Je čuvar javnog morala. Ona je velikoprodavac onog monipulisanoga artikla što se zove patriotizam.
Ona vaspitava i priprema današnje generacije za velike ideale budućnosti”. “Čitajući buržoasku štampu, koja kao ujedan glas i po naročitom uputstvu piše o Amautima, kao narodu neradnom i pljačkaškom, čovek se mora prosto zgranuti od čuda kad lično dođe u dodir sa tim svetom i prođe mesta u kojima oni žive i uveri se daje sve to laž. a obrnuto daje Istina”.
“Da Amauti nisu pljačkaši najbolji je dokaz pobuna Arnauta i njihovo zauzeće Skoplja. kad nikom nije falila ne samo glava ili pramen kose sa glave, već i nijedna lepinja sa ćepenka. U onoj
pobuni bilo je siromašnih, pa i bosih Arnauta. ali nijedan od njih nije nikome ništa oteo ili ‘rekvizicijom’ uzeo”.
“Naše vojne vlasti su ‘rekvizicijom’ koja se nikada platiti neće. oduzimali od Arnauta sve što se uzeti moglo – žito, kukuruz, stoku, jednom reći sve što su im u polju i na domu zatekli”.
“Amauti u ovom delu Kosova su i pošten narod. Daje ovo istina dokaz su desetine ogromno bogatih Srba trgovaca, koji su i za vreme turske uprave držali ćelu pijacu Ferizovića (Uroševca) u
svojim rukama. Sem troice Arnauta. katolika, ostali su trgovci sami Srbi. Kada bi Arnauti bili onaki za kakve ih opisuje naša buržoaska štampa, ne bi se nijedan trgovac Srbin mogao održati”.
“Kako je pošten rad naših vlasti najbolji je dokaz bogatstvo Marka Despolovića, kmeta opštinskoga, koji je za godinu i po dana. na ‘pošten’ način stekao više imanja nego što ga ima ijedan Amautin
uFerizoviću”. “Amauti su potpali pod tuđu vlast grubom silom, pravom jačegn nametnutu. Oni su postali bespravna raja. Njihovi životi i imanja su, uredbom, stavljeni na milost i nemilost žandarima Kraljevine Srbije. Mogu li se onda ti ljudi osećati zadovoljni u Srbiji? Je li čudno njihovo nezadovoljstvo?”
‘To je bio poslednji akt doslednosti jedne politike, koja je počela trebljenjem Arnauta u novim krajevima – da bi naselje ostalo čisto srpsko, zatim nastavljena uzimanjem krajeva naseljenih Arnautima Srbija je prestala biti čisto nacionalna država. Ona je poput drugih, na koje je vikala sve do sada. postala zavojevač i ugnjetač”.
R a d n ičke n o vin e
4.
“Pevale so se u horu pesme o silnim srpskim vladarima, njihovim besnim hatovima i brzim hrtovima. Nikada se nije osvetljavala ni iz bliza slika režima u kojima su ti naši prošli carevi stekli srpsku
slavu, nikada se nije poredio život izvesnih stepena ondašnje socijalne hijerarhije. Od tih fakata se bežalo, jer bi nam ona faktički iznela stvarno stanje tih zlatnih epoha naše prošlosti”.
“Apsolutna većina srpskog naroda mnogo bi se prijatnije osećala pod režimom koji vlada u Svajcarskoj nego li u Srbiji, ne obazirući se što su im ovde njihove otečestvene svetinje i grobovi predaka”.
“Balkan je bio pozornica događaja koji pre treba da se ispituju u zoologiji nego li u sociologiji”.
“Škola je uspešno sejala mržnju prema narodima i uspela je da se ta mržnja transformuje u čitav napon nacionalne snage”.
Miodrag Jeremić
Razgovor o ovom članaku