Rožaje je bogato istorijskim spomenicima. Posjeduje dvi- je džamije od kojih je gornja u „Staroj čaršiji“ stara šest vje- kova, donja, toliko stara, koliko i pleme Kuča. Gornja džamija koju je kako sam već pisao, podigao Murat II 1450. godine, koja je izdržala šest vjekova, mislim da je među najstarijima, ako ne i najstarija džamija u Sandžaku. Ova džamija je ru- šena i rađena nova sa svim pratećim objektima, što mislim da je bilo pogrešno, jer je trebalo da ostane kao spomenik i simbol iz toga vremena, to da se radi na drugom mjestu, jer ta stara džamija govori mnogo o Rožaju i njenom stanovniš- tvu zbog koga je ona i podižena.
Donja“Kučanska“ džamija, stara je koliko i pleme Kuča, ali i danas stoji kao spomenik naroda koji je podigao prije nekoliko vjekova, s tim što je vršeno neko renoviranje.
U rožajskom groblju se s ljubavlju čuva grob prvoga Kuča i njegove žene. Ograđen je i sredjen, posađene su ruže koje cvjetaju svake godine.
Postoji „Ganića kula“, na daleko čuvena, čuva se kao sve- tinja. O njenoj starosti se malo zna. Kada je zub vremena po- čeo da je razara, urađena je na drugom mjestu na potpuno isti način sa istim izgledom.
U Rožaju i selu Balotiću, čuvaju se turbeta šeha – Mehme- da Užičanina, koji je poginuo u Balotiću prije 200 godina. U Balotiću se čuva grob poslednjeg katolika, koji je predak današnjih Balota i koji je umro kao katolik.
U Rožaju su sačuvane kamene kule i kuće u prvobitnom izdanju, kako su i bile sagrađene, prozori su od tesanoga ka- mena, a kapije gvožđem okovane. Čuvaju se kuće čije je pri- zemlje od kamena, a zidovi na svaki metar visine povezani drvenim okvirima, koji služe da sačuvaju zid od rasipanja. Spratovi ovih kuća su urađeni od cijepanog drveta preplete- nog između stubova, drvene venčanice, a krovovi od cijepa- ne šinde, i ako nema podataka kada su podižene, do danas su izdržale. Svaka od tih kuća ima više prostorija i istureni dio poput balkona, koji se zovu divanhane, a služile su da se u njima provodi slobodno vrijeme i ispija kafa. Divanhane su služile i kao ukrasni dio kuće. Donji dio bio je zatvoren a gorni je rađen od rezbarenog drveta i drvenih rešetaka, koje su bile ukras gornjega sprata.
Rožaje je imalo crkvu preko puta gornje džamije, koja je bila u funkciji sve do poslije Drugog svjetskog rata. Tu cr- kvu porušili su Baščanski skojevci i komunisti 1947. godine. Rožajska teritorija ima i dva crkvišta. Jedno je zapadno od grada, a drugo u selu K. Laz. Po predanju stoji da je ova kod Rožaja grčka, a ova u K.Lazu katolička . Pisanih podataka o njima nema.
Po kazivanju moga oca i drugih staraca, Rožaje je ima- lo turske vojne kasarne, tu gdje je danas Osnovna škola
„M.Pećanin“. Pošto je moj otac živio u selu Plunce, pričao je da su se svake večeri u predvečerje u Pluncima čule ovacije“ čok jaša padišah“, što znači živio nam car.
Na brdu „Top“ čuva se spomenik partizanskom oficiru Đukiću, koji je tu poginuo 1944. godine, za oslobođenje Ro- žaja. Svake godine Savez boraca polaže vijence ispred toga spomenika i spomenika rožajskim mladićima izginulim u
NOR-u od 1941. do 1945. godine.
Rožaje je svakim danom bogatije za sportske objekte. Na B.brdu, pored fudbalskog stadiona, izgrađena je sportska dvorana . U okolini Rožaja, nalaze se i spomenici na mjesti- ma sa nazivima: Alimejdanovac i Ružino brdo. Za ova imena nema podataka o kakvim se spomenicima radi.
Ne samo Rožajci, već svi narodi koji žive u Sandžaku, vrlo malo pažnje posvjećuju istorijskim spomenicima. Na mnogo mjesta na rožajskoj teritoriji i cijelom Sandžaku, ima groba- lja koja se zovu“grčka“, arnautska“ i dr. spomenika koji su skoro nestali. Na mnogo mjesta te nazive nose mjesta, a spomenici se više i ne poznaju .
Discussion about this post