Nezakonito i antihumano djelovanje crnogorske vlasti postalo je dio života Albanca. Naravno, sve te akcije protiv Albanaca od ranije su imale određenu svrhu – njihovu asimilaciju! Crna Gora nije bila zainteresovana za integraciju Albanaca u crnogorsko društvo sa svojom kulturom, tradicijom i jezikom potpuno drugačijim od crnogorske kulture, tradicije i jezika. Crna Gora je bila zainteresovana za denacionalizaciju Albanaca. Iako je otvoreno nekoliko osnovnih škola na teritorijama naseljenim Albancima u Crnoj Gori, albanski učenici nisu učili na svom jeziku već na crnogorskom jeziku, učili su o kulturi i istoriji naroda Crne Gore. Sve ovo će se negativno odraziti na očuvanje albanskog bića! U cilju potpunog denacionalizacije Albanaca od njihovih nacionalnih imanja, crnogorska politika je, skoro od prvih dana okupacije albanskih zemalja, preduzimala neke nezakonite radnje da promijeni njihov nacionalni identitet tako što je prezimenima Albanaca dala slovenski sufiksa “ić” ili “donesi”. Učenje crnogorskog jezika, sufiksa “ić” i “Vić” u prezimenima Albanaca, promjena naziva nekih naselja iz albanskih u slovenski, obavezni vojni rok u crnogorskoj vojsci, veoma visoki obavezni harač i mnoge druge nezakonite radnje postale su nepodnošljive. za Albance i kao rezultat toga Albanci su bili primorani da napuste svoje etničke zemlje i presele se u ostatak Albanije – u Skadar, Drač, Elbasan i druga mesta.
Tokom 1880-1881, samo iz Ulcinja i Bara, kao posledica navedenih akcija, ne računajući raseljene tokom crnogorskog okupatorskog rata, iselilo se više od 200 porodica, dok se od 1883-1886 iz Ulcinja doselilo 880 stanovnika, dok se Iz Tivara se doselilo 166 stanovnika. Raseljavanje Albanaca usled sve oštrijih restriktivnih mera nastavljeno je sve do 1914. godine. Na zemlje koje su Albanci napustili, crnogorska vlast je naseljavala crnogorske doseljenike, kao što je slučaj sa ulcinjskim poljem ili Malinom e Brisa, gde je više od 280 porodica crnogorskih naseljenici su bili nastanjeni. Promovisanjem migracije Albanaca, crnogorska politika je željela da promijeni strukturu stanovništva u svoju korist i na štetu Albanaca. Treba naglasiti da je to bio osnovni cilj crnogorske politike. Ulcinjski namjesnik Simo Popoviqi u pismu upućenom ministru inostranih poslova 22. aprila 1884. godine, govoreći o ulcinjskom okrugu, između ostalog, naglašava: „Naša stvarna briga, iz mnogo važnih razloga, treba da bude u crnogorski sto prije…. Kada se to ostvari onda ce ova lijepa i bogata drzava biti i ostace u potpunosti od Crne Gore. Dok se to ne uradi, ne možemo biti srećni.”
Šta znači pridjev
Kao što smo već istakli, jedan od ciljeva crnogorske politike denacionalizacije Albanaca bio je izjednačavanje prezimena Albanaca sa prezimenima Crnogoraca dodavanjem slovenskog sufiksa “iq” ili “viq”! Poznato je da ime i prezime osobe kriju tajne koje ostavljaju određen trag na njegovom nosiocu. Nacionalnost, karakter, vjera, mjesto stanovanja i mnogi drugi mogu biti sastavni dijelovi prezimena koja mnogo godina kasnije mogu poslužiti za obnavljanje porodične geneologije. Prezimena u većini slučajeva ukazuju na porijeklo ili društveni sloj porodice. To su dobro znali i Crnogorci koji su namjeravali da iskorijene sve što je albansko, pa je transformacija albanskih prezimena u crnogorska bila veoma važna za tadašnju crnogorsku šovinističku politiku.
Slavenski dufiks “ić” ili “vić” bez pravnog akta
U svom dugogodišnjem istraživanju u crnogorskim arhivima nisam naišao ni na jedan zvanični državni dokument koji obavezuje državne službenike da prezimenima Albanaca daju slovenske sufikse. Međutim, politika se ne provodi uvijek kroz pravne akte. Taj zadatak povjeren je sakupljačima danka Krajl Nikole, koji su predano i tačno po Gospodarovim uputama izvršili zadatak. Kada su išli od kuće do kuće da uknjiže nepokretnost kao osnovu za plaćanje harača, prvo su prezimenu srodnika dodali slovenski nastavak “ić”, a da ga uopšte nisu pitali. Na primjer, prezime HAJDARI postalo je HAJDARIĆ, dok je kasnije Hajdareviq, prezime LIHARI postalo LIHARIČ pa kasnije Lihareviq, RUNJI postalo RUNJIQ, XHUXHA postalo DZIDZIĆ itd. Na osnovu ovoga možemo zaključiti da slovenski sufiks u albanskim prezimenima nema pravnu osnovu i kao rezultat toga, danas je nezakonit i ne može proizvesti pravne posljedice. Međutim, bez obzira na pravni osnov, “ć” i “vić” su zauzeli mjesto u prezimenima Albanaca i ne mogu se pomjeriti do danas!
Za razliku od drugih naroda Evrope, gde su prezimena postala poznata u 18. veku, prezimena Albanaca javljaju se mnogo kasnije. Za vrijeme Osmanskog carstva nije bilo prezimena. Oni su bili široko raspoređeni tek nakon proglašenja nezavisnosti
Razgovor o ovom članaku