Istočni centar Albanskog nacionalnog djelovanja i doprinosa našoj Nacionalnoj Renesansi bio je Istanbul. Osim toga, neki od preporoditelja razvili su nacionalnu aktivnost u Sofiji i Bukureštu, a arbereški preporoditelji razvili su svoju nacionalnu aktivnost u Italiji. Historijski je fenomen ipak, da nijedan preporoditelj nije razvio svoju nacionalnu aktivnost u Atini, gde su zaboravljeni Albanci dali odlučujući doprinos nezavisnosti Grčke. Također, nijedan preporoditelj nije razvio svoju nacionalnu aktivnost u Beogradu. Ne zaboravite da su u vrijeme naše nacionalne renesanse, piše ambasador Murati, i Grčka i Srbija bile nezavisne države i susjedne države. Naši prosvjećeni preporoditelji su razumjeli i znali iz albanskog historijskog iskustva i iz ličnog iskustva, da ni Grčka ni Srbija nikada ne mogu biti pristalice albanske nacije, kako u datom trenutku tako ni u budućnosti. Preporoditelji su, kao izvanredni umovi, a do kojih nisu došli lideri moderne Albanije, predvidjeli i osmislili geopolitičku orijentaciju Albanije od postkomunističkih lidera. Historijski fenomen isključenja Atine i Beograda iz životne biografije i iz nacionalne djelatnosti naših istaknutih renesansnih ljudi, ostao je namjerno nepoznat i nedovoljno proučen od strane historiografije, od strane akademije nauka, kao i od vlada, politike i albanske diplomatije. Nacionalni preporod je postavio prekretnice albanske nacionalne geopolitike i nalaže da se izvuku odgovarajuće historijske lekcije za današnje vrijeme. Strateške devijacije lidera postkomunističke Albanije, koji su nasuprot našim istaknutim renesansnim ljudima, tražili strateško utočište u Grčkoj i Srbiji, nacionalna su katastrofa koja nas udaljava od slobode, nezavisnosti, suvereniteta i nacionalnog identiteta, zaključuje Murati.
Razgovor o ovom članaku