DVA LICA ISTE SRBIJE

Iako je formalan razlog Konakovićeve posjete Sandžaku prisustvovanje biznis forumu u Sjenici, stvari cilj posjete jeste jačanje veza između njegovog NiP-a i stranke Muamera Zukorlića, Stranke pravde i pomirenja (SPP). Zukorlić je, kako navode portali, za svoju privatnu televiziju u Novom Pazaru otkrio da je Narod i pravda Elmedina Konakovića neka vrsta njegove ispostave u Bosni i Hercegovini koju je “više puta na razne načine podržao”.
Zukorlić tvrdi da nemaju ambicije pokretati SPP u BiH, ali da će njihov koncept realizirati preko NiP-a te da je njegova partija “brod koji će zamijeniti propale brodove SDP-a i SDA kod bošnjačkog naroda” te nametnuti dugoročnu alternativu u skladu tradicije i modernosti.Muamer Zukorlić i Elmedin Konaković posljednji put su u Sarajevu viđeni zajedno 24. decembra u hotelu Europa, a intenzivno sarađuju i viđaju se od samog osnivanja NiP-a.

Podsjeća se i da, osim NiP-a, dio “koncepta” Zukorlić su, kako je potpredsjednik Skupštine Srbije i sam rekao, još neke stranke u regionu. Zukorlićev SPP je, između ostalog, u koaliciji sa URA-om Dritana Abazovića u Crnoj Gori. Zukorlićevu stranku u Crnoj Gori vodi Hazbija Kalač, koji na političkoj pozornici djeluje smeteno i izgubljeno. To je primjer da Zukrliću uopće nisu bitni prodorni političari koliko su mu bitni poltroni koji će slijepo vjerovati njegov projekat. Jer Zukorlićeva snaga uopće nije u njegovog političkoj ideji, već u religijskoj indoktrinaciji. Njegovi istinski sljedbenici su balkanske vehabije. A Muftija je sigurno najpopularniji vođa među njima. Osim toga on ima direktnu podršku iz arapskih krugova posebno iz UAE. Malo ko zna da je Zukorlić program svoje stranke pisao na plaži u Dabiju, kao što se odlučio kandidirati za predsjednika Srbije tek nakon posjete i susreta sa nekim od šeikova iz Dubaija. Ove tajne detalje iz Zukorlićeve biografije bitno je istači da bi se povezalo sa onim što je očigledno; da su Aleksandar Vučić i lider UAE Zayed bin Matoum u veoma bliskim relacijama. Pored toga politički pedigrei Vučića i Zukorlića su ideološki radikalizam. Stvarni politički učitelj Vučiću i Zukorliću je Vojislav Šešelj. Stoga je teško naći na Balkanu dvojicu političara da sliče jedan drugom kao Vučić i Zukorlić. Oni su danas lice i naličje Srbije. To što Vučić govori da je Srbima najvažnije ostvariti „bratske odnose“ sa Bošnjacima uopće nije fraza kako to masovno tvrde politički analitičari kako u Beogradu tako i u Sarajevu. To je stvarno jedan od prioritetnih Vučićevih ciljeva da Bošnjake privoli za novi „Srpski svet“. A ključni igrač za ostvarenje tog cilja je Zukorlić. On je idealna zamjena z pokojnog vladiku Amfilohija Radovića s kojim je srušio režim Mila Đukanovića i vratio Crnu Goru u okvire „Srpskog sveta“. U onoj mjeri u kojoj su Bošnjaci ostali uz Crnogorce, u toj mjeri nije ostvaren Vučićev plan pokoravanja Crnogoraca. Sad se tek vidi kakvu bi grešku Bošnjaci počinili da su dopustili Zukorliću da pobjedi reisa Huseina Kavazovića. Da je reisul-ulema Zukorlić bi sigurno pokušao srušiti crnogorskog reisa Rifata Fejzića, kojeg smatra režimskim čovjekom odanim Mili Đukanoviću.

DINU „DRŽATI NA OKU“

Zukorlić odavno kidiše na crnogorski režim u čemu mu je zdušno pomagao bivši reis Mustafa Cerić. Preko svoje fantomske BANU i kvazihistoričara Suada Kurtćehajića inscenirali su slučaj Sutorine kako bi zatrovali odnose BiH i Crne Gore, odnosno Bošnjaka i Crnogoraca.
Zukorliću je dopušteno da podržava sve rezolucije i o genocidu u Srebrenici, kao i suverenitet BiH. To je njegova „ljubavna priča“ za Bošnjake. Ali, konkretni njegovi ciljevi su približavanje Bošnjaka na Kosovu, Crnoj Gori i BiH sa Srbima. Za taj projekta Vučić je već žrtvovao Rasima Ljajića koji pod njegovim pritiskom napušta političke vode i uhljebljuje se u Fudbaslki savez Srbije. Tako će Zukolrić biti na „ravnoj nozi“ sa Sulejmanom Ugljaninom što bi bio najveći prodor Vučićevog uticaja na Bošnjake u Sandžaku.
Iako je Zukorlić voema nepopularan u Sarajevu, zbog svog mafijaškog imidža, te poligamnog života, on je veoma uticajan upravo preko mafijaško-vehabijskih krugova. Pored toga Vučić i Zukorlić imaju podršku od nekih međunarodnih krugova. Mnogi će se začuditi ako bi otkrili da obojica imaju veću podršku među nekim zapadnim diplomatskim krugovima, nego od strane Rusije. Zato ih se uopće ne smije podcijeniti.
A šta je sa Dinom Konakovićem? On je definitivno pokazao da nije dorastao liderskoj poziciji jedne stranke sa kanceralijom u Sarajevu. Pokazao je energičnost, volju pa i hrabrost, a sve ostalo što bi bilo nužno da ima jedan lider snažne opozicione bošnjačke stranke je izostalo.
On očito ne vodi računa o svom imidžu kao ni o ideološkoj profilaciji stranke. Zato je ranjiv zbog koketiranja sa mafijom i radikalnim islamskim krugovima.
„Da čita išta osim vlastitih statusa na društvenim mrežama, Elmedin Konaković bi znao ko su Taner Ay i Muhamed Çiftçi. Ali ne čita, jer mu je čitanja “preko glave” još od studentskih dana kada je bio toliko posvećen učenju da je za trinaest dana uspio položiti devet ispita“, piše mu njegov najljući kritičar Avdo Avdić. I u pravu je Avdić kad osporava Konakoviću da su Taner Ay i Muhamed Çiftçi su za Konakovića “ugledni biznismeni”.
Ovaj svoj stav Avdić potkrepljuje saopćenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Njemačke u kojem stoji: “Federalni ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer zabranio je danas rad grupi “Osmanen Germania BC”, uključujući njene pod-organizacije, te im zabranio bilo kakve aktivnosti. Zabrana se zasniva na članu 3 (1) Zakona o udruživanju, jer su svrha i aktivnosti udruženja “Osmanen Germania ” u suprotnosti sa krivičnim zakonom. Udruženje predstavlja ozbiljnu prijetnju pravnim interesima pojedinaca i široj zajednici”.
Osim što politički degradiraju Konakovića, ovakve stranputice su dovoljan išaret da trebamo držati pod budnim okom.

(TBT, Tim za analitiku)