Srpska vojska povlači se prema Centralnoj Srbiji, kao posljedica napada od njemačkih i austrougarskih snaga. Dana 18. novembra 1914, kada je održano jedno savjetovanje srpskih generala blizu Novog Pazara, konstatirano je da su Srbi izgubili oko 60.000 vojnika (35.000 od kojih su uzeti kao robovi), 45 artiljerijskih oruđa i skoro sva transportna sredstva. Sutradan austrougarska vojska ušla je u Sandžak, gdje su mjesni muslimani sa zadovoljstvom pozdravili prisustvo austrougarskih garnizona prije 1908. godine, pozdravljajući ih kao oslobodioce.
Kada je Kosovo bilo okupirano 1912-13. godine, u Srbiji je još bio na snazi Ustav iz 1903. godine. Član 4. ovog ustava jasno kaže da nijedna promjena granica Srbije ne može važiti bez pristanka Velike narodne skupštine – a ne „obične skupštine“ ili parlamenta. Dakle, riječ je o široj skupštini koja je morala biti sazvana da bi se posebno razmotrila ustavna pitanja. Takva skupština nikada nije održana da bi se raspravljalo ili ratifikovalo proširenje granica Srbije, koje bi uključivalo Kosovo i Makedoniju.
Sa srpskog gledišta, tvrdi se da, iako nije poštovan ispravan unutrašnji ustavni postupak Srbije, teritorije su ipak pripojene u skladu sa međunarodnim pravom i zahvaljujući moći da zaključuje ugovore koje je kralj imao. Međutim, istina i činjenice pokazuju da Kosovo ni po kojem kriteriju nije pripadalo Srbiji. Štaviše, Kosovo nije pravno inkorporirano u Srbiji ni prema domaćim zakonima, ni u skladu sa međunarodnim zakonima i standardima.
Izvor: Ismet Azizi: Aćif Ef. Hadžiahemtović: Bljuta Velikan Sandžaka (2022)
Razgovor o ovom članaku