Na mnogo mjesta o albanskim plemenima u San- džaku, nalaze se velike protivurečnosti i neistine. Zvanično stoji, da se Sandžak naseljavao albanskim plemenima (Malisorima), i to od XVII-vijeka. U nabra- janju sela oko Novoga Pazara, stoji ovako : U selu Hamzić, ranija Ostrovica1535. godine, u kojem su živjeli muslimani stočari: Salko, Hasan, Ali Piri, Isa Berin, Ahmed Bećir, Ajdin Ali, Mahmud, Lufti, Miri,(prevedeno Lufti dobri), te ostala imena koja su sva albanska. Kod Albanaca se samo preziva na očevo ime, a ovo su ta imena: Ahmed Bećiri, Ahmed Be- ćirov, Ali Piri je islamizirani katolik od oca Pire. Pire nije mu- slimansko ime, ovde se radi o tome da je Alija primio islam, a njegov otac je umro kao katolik. Ajdin Ali je sin od Alije koji je primio islam za života i ostavio sina Ajdina. Po Mu- šoviću stoji muslimani stočari, istina da su muslimani, ali se po ovome vidi da su im očevi bili katolici. Nema muslimana koji se prezivaju na očevo ime, na djedovo da. Ako je dijete posmrče, daje mu se očevo ime , a ne prezime. Ovo je dokaz da je prvom polovinom XVI –vijeka, bilo Albanaca u Novom Pazaru i selima oko njega.
Na drugom mjestu po Mušoviću stoji, a poziva se na ra nije istoričare, da je Skadarski vezir Hudovedin Mehmed- begović 1700 –te godine, silom naselio na Pešter 271 po- rodicu, koje je raselio iz Murije kod Skadra kao buntovnik
i to pleme Keljmendi (Klimente), neposredno posle njih i druga plemena, i to: Hote, Šalje, Škrelje i Gege. Dalje stoji da su Turci naseljavali Pešter Malisorima, iz severne Albanije (Dedijer). Skadarski vezir je ovim postigao dva cilja: naselio nenaseljenu Peštersku visoravan i oslobodio se buntovnih Malisora, koji su bili ljuti neprijatelji Turaka. Kada ih je toliko bilo na Pešteri, šta reći za čitav Sandžak. Dobro je poznat natalitet Albanaca, pa je pravo čudo gdje su stala tolika ple- mena i toliki doseljenici. Dalje stoji da je dio toga naroda otišao za Albaniju. Ne shvatam kako su se mogli vratiti za Albaniju, kada su kao buntovnici silom proterani otud. Mi- slim da su se naseljavali na mjestima koja su bila bolja za njihov opstanak. Naseljavali su se oko N. Pazara i Rožaja, otuda pleme Murići. Poznato je da su se doseljavali sve do današnjih dana pojedinačno i grupno preko Rugove i Plava. Otuda prezimana: Rugovac, Plavljanin, Gusinac idr.
Po Đ.Pajkoviću „ Stanovništvo“ , stoji: „Dok su se musli- mani naseljavali sa sela u Novom Pazaru, Srbi su iseljavali u druga mjesta, gdje bi bolje živjeli i izbjegli islamiziranje“. Opisao je mjesta gdje su se naseljavali 1535. godine. Dalje se pominje jedna srpska porodica Đanloć, koja je doselila iz sela Đanlije. Đan je albanska riječ koja znači širina, pro- stranstvo. Kod katolika ima i ime čovjeka Đan. Iz ovoga se vidi da su Đanići katolici a ne Srbi. Srbi bi mogli biti ako je neko njihov prešao iz katoličanstva u pravoslavlje, kakvih je slučajeva i bilo i obrnuto, iz pravoslavlja u katoličanstvo. R.Stojanović piše kako je sultan- Mehmed osvajač , odveo u ropstvo 30.000 Srba i naselio ih u okolini Istanbula.Ta je cifra mnogo velika za stanovništvo Sandžaka, moguće da je mislio na neku veću teritoriju.
Svi istoričari pišu kako su se Srbi iseljavali prema sjeve- ru, kako bi izbjegli islamizaciju. Nekako je nevjerovatno da je toliko srpskog stanovništva bilo u Sandžaku, jer je mno- go Srba prešlo na islam, Pešter je bila prazna, ili naseljena Malisorima. Mnogi istoričari pominju samo hrišćane i Turke, ne odvajajući Srbe od katolika, muslimane od Turaka, što može da dovede pisca do netačnih podataka. Kad je Ska- darski vezir silom naselio Malisore – katolike, kako stoji, na nenaseljenu Peštersku visoravan, a rožajsaka teritorija bila naseljena Malisorima, Srbi su masovno iseljavali u Srbiju, a mnogo njih prešlo je na islam. Samo Pešter i Rožaje čini ba- rem polovinu Sandžaka.
- godine, Dubrovačka vlada žali se na Arnaute, koji zadaju velike muke Dubrovčanima u Novom Pazaru. Dakle, u N. Pazaru je bilo Arnauta mnogo prije naseljavanja na Pe- štersku visoravan. Na Pešter su doselili 1700 –te godine, ali se vidi da ih je ranije bilo u selima i gradovima Sandžaka.
Po M. Lutovcu ovako stoji: Da su muškarci katolici u Srbiji i Albaniji navodno primili islam, a potajno obavljali vjerske katoličke obrede, dok su žene njihove to činile javno. Bilo je dosta slučajeva da je jedan brat primio islam, a drugi nije. Na Kosovu i danas ima takvih slučajeva, npr. Beriše, ta braća nijesu živa, ali njihovi potomci znaju da su rod jedni sa dru- gima (katolici i muslimani). U jednom izvještaju iz 1743. g., stoji da mrtvace neće glavom naprijed, kao i svještenike, što je znak da su na samrtnom času primali islam, te da su do kraja života bili katolici na Pešteri, gdje ih je bilo mnogo.
Josip Đerđa, koji je bio prvi ambasador FNRJ-a u Alba- niji 1948. godine, negdje devedesetih godina, kada je na TV-u objašnjavao Dogovor Josipa Broza i Envera Hodže, uoči izbijanajа Rezolucije IB-a , između ostalog rekao je: da je on Albanac iz Dubrovnika i da u Dubrovniku živi nekoliko hiljada Albanaca – katolika. Najvjerovatnije da su bili kiridžije kod dubrovačkih trgovaca, kada je njima bio put preko Sandža- ka, sa Istoka na Zapad, te da su tamo ostali kako bi izbjegli islamiziranje, još u XV i XVI- vijeku.
Mnogo je Malisora iz Sandžaka bježalo za Bosnu, posli- je pobuna koje su oni organizovali. Tako, bježeći od Turaka iz Sandžaka za Bosnu, danas ih ima više hiljada u Sarajevu. Mnogi su zadržali svoja prezimena: Hoti, Škrelji, Arnautovići, Arnautalići i dr. Sve ovo ukazuje da su Albanci naseljavali ove krajeve i to mnogo prije. A, najvjerovatnije još prije dola- ska Osmanlija u ove krajeve. Svi istoričari tvrde da su Srbi sa sjevera naseljavali doline i ravnice pored rijeka, pa tako i dolinu Ibra i Raške dok su došli do Rasa, gdje su formirali sjedište svoje države Raške. Tvrdim, da kad su došli, našli su Ras formiran, te da ga oni nijesu formirali, sama riječ Ras, nije srpska, već ilirskog porijekla, to znači nabijeno, gusto naseljeno. Iskopine koje su tu nađene u osmoj deceniji XX- vijeka su ilirskog porijekla, što je nesporno da su tu živjeli Iliri prije dolaska Srba.
U jednom izvještaju Dubrovnika, NoviPazar je bio u ruka- ma ustanika. 02.08.1737. godine, toj borbi dali su veliki do- prinos Klementi sa Pešteri, u isto vrijeme prispjeo je izvještaj u Dubrobnik da su Klementi oslobodili N.Pazar od Turaka. Ovi podaci su dokaz da je Sandžak bio naseljen Albancima. Dalje stoji, da su N.Pazar oslobodile domaće snage, i da su Austrijanci i Mađari sedam dana kasnije ušli u N.Pazar. Nije teško zaključiti kolike su to bile snage, kad su bile u stanju da potisnu Tursku vojsku, koja je imala garnizon u N.Pazaru. Taj garnizon u to doba, imao je nekoliko hiljada dobro naoruža- nih vojnika. Ako se vratimo 1000 godina unazad, naći ćemo podatke da su ovdje živjeli Iliri, čiji su potomci Albanci. Zna se da su u predislamsko doba ovdje živjeli Iliri, te da je doli- na Raške bila naseljena Ilirima. Kako je Sandžak arheološki nedovoljno proučen, sve što kažemo o Ilirima malo je.
Mnogi nalazi kojima raspolažemo su ilirski. Pretpostav- lja se da su oni u dolini Raške imali centar sličan Glasincu u Bosni. Nalazi kod Petrove crkve u Novom Pazaru, potvrđuju ove navode. Nauka nije dala konačan odgovor koje ilirsko pleme je živjelo ovdje. Da li su to bili Autarijati ili Dardani, a oba su ilirska (Fanula Papazoglu). Turski geograf, na karti Dardanije napisao je, da granica dardanske teritorije prolazi zapadno od N.Pazara, što znači da je novopazarska teritorija pripada- la Dardaniji, i bila gusto naseljena Ilirima.
M.Garašanin, navodi da su Autorijati živjeli u rav- nicama, pa je moguće da je N.Pazar pripadao njima. E.Čerškov:“Brdoviti krajevi sa Rogoznom i Pešterskom viso- ravni sve do rijeke Lima, pripadali su Dardanima“.
Na Simpozijumu o Rasu i spomenicima kulture u dolini Raške, od 04 do 07. 10. 1976.godine, Dragoslav Srejović je istakao da nalaz u Dojeviću kod N.Pazara, iz 1975.godine, pripada Dardanima. On smatra da Dardani nijesu Iliri, već neko autohtonije pleme, što ne bi moglo da se prihvati. Koje je to autohtonije pleme od Ilira, kad su tu Ilire našli Rimlja- ni, tu su došli u III-vijeku.(Šuflaj), moje je mišljenje, najtač- niji podaci su po njegovom kazivanju. On je napisao da je bilo mješavine Dardana i Autorijata, naročito u pograničnim mjestima.
Kada su Rimljani pokorili ove krajeve, pokorili su Ilire u III- vijeku, ali ih nijesu uništavali, niti protjerali sa svih teritorija. U III-vijeku, Iliri su bili rimski vojnici i lojalni građani, sa svim građanskim pravima kao i rimski građani. Prilikom povlače- nja Rimljana sa ovih teritorija, Iliri su ostali tu kao autohton narod (svoj na svome).
Pogrešno bi bilo misliti da nije bilo mješavine između Ilira i slovenskih naroda . Bilo je Ilira koji su se slavenizirali, a i slavena koji su prišli Ilirima. Dugo je vremena prošlo od kada su slavenska plemena ovdje došla, gdje su našli Ilire, pa nije bilo isključeno da nije bilo mješavine među njima. I sada se zna koja su plemena slavenizirana, a koja su prešla u katoli- čanstvo. Jedna i druga umnogome su prešla na islam.Sve je to činila situacija u kojoj se živjelo.
Burni događaji XVII i XVIII- vijeka , dokaz su da su Albanci (Arnauti), bili u svemu učesnici sa drugim narodima, a naj- više sami Albanci, kao narod nijesu trpjeli nijednog tuđina. O Albancima se ne piše uvijek istina, uvijek se na značaju daje nekim drugima. Dokaz su permanentne pobune protiv Turaka koje niko ne pominje, ili ih malo pominje.
Mnogo se paša isprobalo u Sandžaku, Kosovu i Albaniji, gdje su mnogi stradali od Albanaca. Potučeni su : Turgut paša, Hajradin-paša i dr., a to su Albanci opjevali:“ Dalj ka- dalje Turgut pašo“,stan polako Turgut pašo, nećeš dalje, kao i Hajradin pašu. Tako u jednoj pobuni pešterskih Arnauta, kad su zauzeli Novi Pazar, novopazarski paša je pobjegao za Rožaje, a utočište je našao kod Ganića, dok mu je u pomoć
pritekao pećki paša sa vojskom i poharao Sandžak. Vojska je tada pojela sve, narod je gladovao, pobuna je ugušena u krvi. Na Kosovu i Sandžaku isprobale su se i naši paše: Ali – paša Draga, Ali – paša Gusinjski, Šemsi – paša Biševac i mnogi drugi. Kad je prognan sa Kosova Šemsi – paša, Albanci su ga prozvali“ Šemsi ponjava“, ovo stoga što, kada su ga pro- gnali sa Kosova sa šatorom preko ramena, nazvali su ga „ ponjava“. Ovaj događaj odvio se 1901. godine, kada su Al- banci oslobodili od Turaka Kosovo, Sandžak i Skoplje. Turska kontraofanziva povratila je oslobođenu teritoriju , te je tada narod stradao na tim područjima od mnogobrojne turske vojske, dok su organizatori pobune pobjegli u šume. U tim pobunama Albanci su stradali, ali se tuđina nijesu bojali.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata takođe su stradali od au- strougarske vojske, ali, nanoseći i njima teške gubitke. Nije samo Crnogorka oplakivala brata, već i Albanka. Njen brat koga oplakuje, Avdi Brahim, napao je sa deset drugova jed- nu švapsku jedinicu u dolini Drima, gdje je poginuo on i nje- govo društvo, ali ni švabe nijesu bolje prošle. Tu je poginuo i Brahim Feka Dacić iz Plunaca, dacanski bajraktar, jer se tu zadesio vraćajući se iz Peći za Rožaje. (Nikada nijesam bio, niti sam nacionalista, volim sve ljude, koji su ljudi, ne mrzim nikoga i ne želim da ispravljam ničiju istoriju, geografe, niti bilo koga).Moja želja je da napišem istinu o svom narodu. Moj narod su Albanci, mada, više drugova i prijatelja imam među Crnogorcima i drugim nacijama. Čitajući mnogo toga, jer sam želeo spoznaju i istinu o stvarima o kojima pišem, naišao sam na mnoge kontradiktornosti. To pokazuju ovi po- daci: Naseljavanje Sandžaka Albancima(Malisorima), silom, i to u XVII –vijeku, počev od Rožaja.
Gornja džamija u Rožaju, beratom cara Murata II, podi- gnuta je 1450. god., koja nosi ime“Kurtagića džamija“. Zna se da su Kurtagići ma- lisorsko pleme – Keljmendi, pa kad je tako, kome onda ova džamija? Podignuta je prije prelaska Kurtagića na islam?
|
|
Razgovor o ovom članaku