Naslov sam po sebi jesete intrigantan i primamljiv prvenstveno da privuče čitaoca, koji treba ući i pročitati srž, suštinsku važnost onoga što slijedi kroz naredne rečenice, koje najiskrenije govoreći jesu od krucijalne, nepobitne i osnovane važnosti po stanovništvo od Krajine do Sandžaka, kao i svaki naredni potez koji bude povučen od strane bh. predstavnika u svim strukturama vlasti. Nakon hronološki logičnog stišavanja bunta i negodovanja povodom odabira gradonačelnika Sarajeva, osoba odabrana na to mjesto, meni dobro poznata je prva dva javnosti uočljiva, simptomatična, utemeljena i dobro promišljena poteza veoma korektno i kvalitetno odradila, što u meni kao istinskom patrioti probudi iskru nade, a do kada će ona trajati slijedi da vidimo.
Tabla na Vijećnici ostaje!
Prvi potez učinjen od strane dotične nam nije toliko važan za daljnju obradu teksta, suprotno onom drugom koji itekako jeste! Novoizabrana gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić kazala je da ploča, sporna nekim „dušebrižnicima“ i „kosmopolitama“, čuvarima tekovina bivših režima ostaje do daljnjeg. Ploča postavljena nakon završetka rekonstrukcije Vijećnice, simbola Sarajeva kao grada i dokaza barbarstva, maloumlja, nepromišljenosti i žara za istrijebljenjem tokom minulog rata od strane Vojske republike srpske neće biti uklonjena.
Na ploči decidno piše: “Na ovom su mjestu srpski zločinci u noći 25/26.08.1992. zapalili Nacionalnu i univerzitetsku bibilioteku Bosne i Hercegovine.“
Ploča ubitačno, kratko, u metu precizno opisuje čin, namjere i učinak takozvane vojske tog datuma kobne 1992. godine. Sramotno, ponižavajuće, bolno, srceparajuće, nizati bih mogao epitete podugo, bilo bi uklanjanje istine koja smeta “pojedinim dobronamjernim društvenim aktivistima”. Jedan jedini argument je dovoljan, a ide u prilog ostavljanju ploče. Vojska koja je počinila kulutrocid nad tim značajnim objektom, preciznije ogromnom bibliotekom je u svom nazivu imala nacionalnu odrednicu, kao što to nedvosmisleno piše i na tabli, tako mjesta za ljutnju nema, sušta, gola istina stoji i nadam se stajati će dok je posljednjeg iskrenog rodoljuba i dobronamjernog čovjeka u ovom gradu.
Pretjeranoj eufroiji mjesta nema, ali oku je ugodno vidjeti.
Simbolično, ali i sasvim oprezno na početku teksta naveo sam iskru nade. Narod voli vidjeti nekolicinu ugodnih poteza, a zatim zaslijepljeni, daljnje djelovanje zapostave ili banalnu grešku uzmu kao krupnu, ukoliko dođe do nje i po tim osnovama prave konkluzije i stvaraju slike. Ponavljam, oprezno sa svakom euforijom, lijepo zna i kratko trajati, zato pametno, mudro i proračunato gledajte na svaki potez (obraćam se sarajevskim Sandžaklijama, ali i ostalim Sarajlijama Bošnjacima.) Politika i jeste od tih pridjeva satkana, iskrenost i dobrota su oni koje ovaj posao rijetko poznaje ili u nekim slučajevima, nikad ni ne spozna.
Razgovor o ovom članaku