Znaju starije generacije, preživjele svu golgotu, nepravdu, teror, strah, nemilosrdno batinanje, pa čak i beskrupulozna, bezumna ubistva kao najgora djela, ko je Vuk Drašković mnogo bolje nego ja – ja koji sam rođen neposredno poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma u decembru 1995. Znaju oni, pamte, ne zaboravljaju, a kako bi zaboravili, promišljene „ispade“, prijetnje i mobilizaciju širokih narodnih masa u nezaboravnim, svima dobro urezanim devedesetim godinama prošlog vijeka. Promjena unutar te ličnosti dogodila se, kojim razlogom, za našu temu nije ni bitno, ali ono što je slušajući nedavno njegovo izlaganje u emisiji „Ćirilica“, koju emituje pozna medijska kuća „TV Happy“ sa nacionalnom frekvencijom, čiji urednik je ljigavi hermafrodit koji mnoštvo dresova promijemi do danas, Milomir Marić, na mene je ostavilo dojam čovjeka kako javno, sada ostario, populistički minoran ostavlja poruku koje treba da su svjesni oni kojima se obraća.
Šta to Vuk prozbori?
Poprilično hrabro, beskompromisno i odlučno, govor koji je iznio ja sam od riječi do riječi zabilježio i on glasi:
“Istorija je definitivno pokazala da Vuk Branković nije izdajnik, nego je definitivno poslednji branilac Kosova. Jednostavno, crkva nametne jednu laž i onda to narod prihvati i postaje gluv! Druga velika laž je da je Lazar na Vidovdan namerno išao da pogine na Kosovu i da izgubi bitku da bi otiš’o na nebo. E pa rušiti taj mit je od provorazrednog nacionalnog značaja, Lazar je išao na Kosovo da POBEDI! Borio se za ZEMALJSKU SRBIJU, nije se borio ni za kakvu NEBESKU SRBIJU! Ona je IZMIŠLJENA! Ona je uvek izgovor za one koji Srbiji donose zlo! Za svakoga crkvenog poglavara, za svakoga državnog vođu, nebeska Srbija i porazi, stradanja bili su izgovor, da je to sjajno. Narod izginuo – sjajno, otiš’o na nebo!” (Emisija “Ćirilica”, “TV Happy, objavljeno 6. aprila 2021.)
Šta poslije ove izjave kazati? Suštinu je rekao, ali mi nismo ti koji treba da procjenjujemo i verificiramo vjerodostojnost riječi dotičnog. To prepuštamo “komšijama”, a ovaj tekst je smjernica mom narodu da zna – nekada najveći umovi i idejni inspiratori propalih ideja, autori i danas poznatih knjiga koje simbolično Bošnjake kao “poturčene Srbe” predstavljaju, uočava da mitovi i zaslijepljeno, utonulo ubjeđenje u iste nikome dobro neće donijeti.
Bošnjaci, Bosanci i Sandžaklije, legende u legende – činjenice u činjenice.
Snosimo veliku odgovornost, dužni i odgovorni prenositi na one koje uvijek potenciram, iako sam mlad – naše potomstvo istinu, razdvojivši tako mitske, junačke, bajkovite događaje od stvarnih, faktičkih, naučno utemeljenih, historijskih podataka. Nas ne treba Vuk učiti, imamo mi od koga znanje uzeti, ali ponekad izvući iz takvih glava konkluziju sličnu ovoj je od mnoštva koristi. Oprezno i bez pretjerivanja, jer ishod svakog pretjerivanja je sunovrat.
Razgovor o ovom članaku