Tog marta 1981. godine, studenti su se prvo organizirali u – menzi. Oslobodilački ‘požar’ brzo se proširio i za kratko vrijeme na ulicama Prištine bilo je na hiljade studenata. Zatim su im se pridružili i ostali građani tadašnje “Socijalističke autonomne pokrajine Kosova”.
Albanci su bili itekako svjesni pogubne srpske genocidaške okupacije i tražili su način da se oslobode. Međutim, genocidaši su imali na raspolaganju policijske snage, vojsku (tadašnju tzv. “JNA”) i gotovo sve republike iz sastava Jugoslavije.
Iako su demonstracije bile veoma jake i oslobođenje od komunizma i okupacije bilo vrlo blizu, jugoslovenski tenkovi su tada pogazili studente i ugušili pobunu. Uslijedila su i masovna politička hapšenja uglednijih Albanaca. Prava Albanaca spala su na još niži nivo. Sve je to uticalo da se nakon nekoliko godina (1989./’90.) narod Kosova ponovo pobuni i izađe na ulice. Ovaj put su donesene i neke odluke kosovskih organa vlasti a koje podrazumijevaju izlazak Kosova iz sistema Jugoslavije, odnosno – nezavisnost Republike. Tada je Milošević već bio zauzeo gotovo sve poluge vlasti, ne samo u srbiji već i u cijeloj Jugoslaviji. Na Kosovo su ponovo poslati tenkovi ali i donesene političke mjere: ukinuta je autonomija koju je Kosovo imalo (formalno), a zatim je uslijedila još okrutnija okupacija i totalni aparthejd.
Albanci su trpili i čekali novu priliku za oslobođenje. Priliku su osjetili 1997.- ’99. godine i to za oružanu pobunu. Prvo su stvarane male grupe naoružanih boraca, a zatim je uslijedila opća gerilska borba – rat.
Oslobodilačka vojska Kosova (Ushtria Çlirimtare e Kosovës – UÇK) je otvorila širok front protiv tadašnjih vojnih, paravojnih, policijskih, parapolicijskih, dobrovoljačkih i drugih srpskih oružanih bandi koje su bile većinom do zuba naoružane.
Rat je odnio mnogo žrtava, civilnih uglavnom, ali je narod Kosova dočekao konačno – oslobođenje.
U tome im je pomogao i NATO savez koji je bombardirao neke srpske genocidaške položaje i na taj način napravio barem donekle ravnotežu na frontu. Usput, NATO je odigrao i negativnu ulogu u svemu tome, jer nije dopustio Albaniji da se umiješa u rat.
Danas, Republika Kosova je moderna država koja se razvija u svakom pogledu. I pored velikih žrtava i patnje kroz koju su prošli tokom oslobodilačke borbe, Albanci su prezadovoljni činjenicom da više nisu pod okupacijom srbije.
——————————
Erkin Daca
Razgovor o ovom članaku