Da li ste upoznati sa novonastalom situacijom?
Obavještavamo sve da je nažalost naš slavni komandant koji se istakao po razboritom, junačkom i plemenitom vojničkom ponašanju držeći enklavu oko Srebrenice uspješno godinama od pada u ruke agresoru, hospitalizovan uslijed posljedica obolijevanja od korona virusa na UKC Tuzla. Kada ga je narod paljen živ, odvođen na masovne egzekucije, opkoljen krvoločnim agresorom sa svih strana zvao upomoć, među prvima, napuštajući glavni grad bivše nam države, dolično potomku gazija došao je tamo gdje pripada, podigavši moral Bošnjacima za ono što je slijedilo i trajalo do kobne 1995. godine. Mi koji smo preživjeli, rodili se zahvaljujući požrtvovanosti naših vitezova, dužni smo u dovi (molitvi) skrušeno i tiho, najbolje u noćnim satima sjetiti se jednog od najvećih sinova koje ova zemlja iznjedri u stoljeću iza nas.
Izdrži komandante, izdržao si i jače.
Naš Gospadar u svojoj Knjizi Časnoj kaže da spletkarošima spletke neće uspjeti. Da li osjećamo i vidimo prisutnost istih kroz hisotriju lika i djela posmatranja ovog insana? Koliko puta lažno optužen, privođen i pokušan utamničiti čak i uz pomoć lažnih svjedočenja nekih izgubljenih, zalutalih i prodanih duša. Koliko puta smo čuli izlizane floskule tendendcioznih novinarčića koji puštajuću otrov imajući pri sebi jake medijske resurse tamo gdje djeluju? Koliko puta od „komšija“ čujemo nedokazane optužbe na njegov račun bez ikakvih validnih argumenata zasnovane na popovskim besjedama i slavskim druženjima? Odgovor je kratak – mnogo! Zato kao osoba porijeklom sa Pešterske visoravni, u ime svih Sandžaklija, kako u Sandžaku, tako i u dijaspori ovim putem se obraćam našem voljenom, uvaženom bratu i komandantu Naseru Oriću, poželjevši mu što brži oporavak, kao i dug, kvalitetan život proveden u miru tj. „rahatluku“. Nemamo se čega stiditi, niti smo dužni bilo kome se pravdati, sve je dokazano, presuđeno, neki bijahu oslobođeni, a neki doživotno zakatančeni ovjekovječenim robijama. Nadadao bih još drage volje da se naš hrabri i neustrašivi gazija nije krijo po bunkerima, bunarima i zemunicama od mogućnosti robijanja svoje robije u kazamatu u Den Haagu ako se utvrdi da je njegova krivica dokazima potvrđena, ali sa druge strane neke vidjesmo izvlačene na silu „usrane i upišane“ iz dobro utvrđenih kota.
Znamo mi ko je ko, a Zapad nije lud.
Zaključak pri samom kraju jeste da Zapadni svijet na čelu sa SAD-om odlično zna šta se zbivalo na području Balkana devedesetih godina. Jedan od njih Miloševiću spočita kroz razgovor da su oni satelitima pratili zbivanja, nakon čega nastade muk u kancelariji do pokretanja nove teme. Ispitivanje uvodnom riječju „zašto“ onih koji tvrde da bi istu stvar kao i u prethodnoj agresiji ponovili je sumanuto i kategorički neprihvatljivo. Dužni smo svakodnevno ponavljati da smo žrtve, da je genocid potvrđen presudama i da su počinioci istog genocidaši kojima, kao i njihovim političkim i idejnim istomišljenicma nećemo probuditi empatiju jer se empatija ne budi kod zapečaćenih srca, nego smo dužni upozoravati pokoljenja da ne nasjednu na istu grešku kao njihovi prethodnici, striktno naglašavajući da se nikome neprava (zulum) NE SMIJE činiti. I još jednom za kraj, IZDRŽI KOMANDANTE, OPET ĆEŠ TI POBIJEDITI AKO BOG DA, POBIJEDIO SI I VEĆA ISKUŠENJA!
/Dino Shala/
Razgovor o ovom članaku