Zbog čega sam odabrao ovu temu?
Ovu temu sam odabrao iz jednog razloga, pojašnjavanja nekih svjesno ubačenih nedoumica među nas Bošnjake po pitanju albanske religioznosti i islamskoj pripadnosti od strane istih kada su u pitanju oni koji sebe smatraju takvima tj. muslimanima. Kroz razgovore i nimalo prijatne dijaloge učestala je teza da Bošnjak Albancu kaže floskulu u smislu kao da su oni izdali vjeru i sada su veći katolici od samog pape, zatim potkrepljujući to argumentom izgradnje Katedrale Majke Tereze u Prištini! No, da li je uistinu takvo stanje na terenu kako tvrde mnoge usijane i neobaviještene glave?
Ako već ne znate, naučite!
Nabrojanje tvrdnje može iznositi samo neuka bošnjačka svjetina. Učeniji, naročito u orjentalističkim domenima ne da to negiraju, nego se groze ovakvog plitkoumnog stajališta. Zašto? Hajde da potkrijepimo tezu sa nama bliskim, prošlim vijekom, da ne idemo u doba Osmanlija, ali i prije toga. Među tri najistaknutija islamska učenjaka, najpoznatiji valorizator hadisa (govor Muhammeda a.s.) kojeg islamski svijet zove i „čovjekom koji je oživio sunnet (praksu Poslanika a.s.)“ bio je šejh Nasirudin el-Albani rhm., rođen u Škodri 1912., a preselio u Jordanu 1999. Njega su učenjaci arapske etničke pozadine, najistaknutiji od njih pitali za tačnost ili netačnost odeđenog hadisa, upravo zato što su muslimani jedno tijelo i što nema prednost Arap nad nearapom, kao što neki u personalnom islamskom stajalištu daju sebi pravo da kažu da su ispred Albanaca. Druge dvije ličnosti koje su obilježile 20. vijek su Šuajb Arnaut i Abdul Kadir Arnaut, prvopomenuti isto iz Škodre, dok drugi iz Istoka, varoši sjerveroistočno od Peći, obojica identičnog opredjeljenja kao i prvopomenuti šejh, ocjenjivanje vjerodostojnosti, tačnosti hadisa. I nećete čuti od poznatijih pozivača u vjeru od Zakira Naika, Muhameda Salaha, Jusfa Estesa, do naših domaćih bošnjačkih alima iz Sandžaka, Seada ef. Islamovića, Adnana ef. Dupljaka, Abdurrahmana ef. Kujevića da bar jednom nekoga od ove trojice nisu pomenuli po pozitivnom. Zato, o vi neuki, što ne znate razliku između vjere i nacije, što gutate sa „srbijanskih portala“ mnoge stvari, prvo od kvalifikovanih, svojih sunarodnjaka provjerite prije nego „izvalite“, a svaka riječ je teška na vagi loših djela! Svako ko ima pristup internetu može pogledati Bajram namaze na otvorenom širom Albanije na kojima prisustvuje na hiljade ljudi i opet, nakon toga kazati nekome pežorativno da nije musliman? Bezobrazluk i licemjerje.
I još nešto.
Kao što navedoh prije, nije li malo licemjerno napadati nekoga za katedralu, a hvaliti se istom u sred Sarajeva i sa ponosom isticati da se Sarajevo nekada zva’ „Evropski Jerusalem“? Nije li licemjerno nekoga optuživati tako teškim optužbama, a prednjačiti u mješovitim brakovima u doba bivše Jugoslavije? Nije li licemjerno „prst u oko stavljati“ drugome, a dio tvoga naroda, opčinjen komunizmom i „bratstvom i jedinstvom“ je davao djeci srpskohrvatska imena u sred glavnog grada SRBiH, Sarajeva, a i šire? Mnogo mudrija naša starina od nas bijaše, pa ću tako da završim iznimno poučnom, a kratkom izrekom: „Ispeci, pa reci!“
/D. S./
Ovaj članak ne odražava editorialni stav uredništva!
Razgovor o ovom članaku