U svom djelu iz 1927. godine Plemena, običaji i zakoni Balkanaca, Durham iznosi veoma značajnu ocjenu o etničkom sastavu Crne Gore:
“Njihov sastav u najvećoj mjeri izgleda da potiče od vlaških pastira i Albanaca, od kojih su neki posrbljeni tek u posljednjih nekoliko generacija.”
Ova tvrdnja osporava pojednostavljene narative da je Crna Gora oduvijek bila homogena slovenska zemlja. Durham pokazuje da je proces nastanka bio složeniji – sa snažnim albanskim, vlaškim, jezičkim i vjerskim uticajima.
Plemena sa albanskim korijenima
Autorica povezuje više historijskih plemena Crne Gore sa albanskim porijeklom ili jakim vezama sa albanskim svijetom:
- Hoti
- Gruda
- Kuči
- Piperi
- Vasojevići
- Kelmendi
Prema Durham, mnoga od ovih plemena su tokom vremena promijenila jezik, prelazeći sa albanskog na slovenski govor, ali su zadržala stare plemenske običaje.
Posrbljavanje kroz državu
Posebno važan dio knjige govori o zabranama albanskog jezika u anektiranim krajevima:
- zabrana škola na albanskom
- zabrana knjiga na albanskom
- nametanje državnih simbola
- administrativni pritisci nad Albancima
Durham ovo opisuje kao planski proces promjene identiteta.
Zločini nad Albancima 1912–1913.
Autorica navodi i teška svjedočenja o nasilju tokom Balkanskih ratova: ubistva žena i djece, teror nad civilima i represiju nad albanskim stanovništvom.
Ova svjedočenja imaju posebnu težinu jer dolaze od britanske istraživačice, a ne iz lokalnih političkih izvora.
Zaključak
I nakon gotovo jednog stoljeća, zapisi Edith Durham ostaju snažan podsjetnik da se historija Balkana ne može razumjeti kroz mitove, nego kroz dokumente i terenska svjedočenja.
Njena poruka je jasna: granice su se mijenjale brzo, ali korijeni naroda mnogo sporije.
Discussion about this post