Rad razmatra ulogu porodice Draga iz Tutina i Aqifa Blyta (Aćif Bljuta) iz Novog Pazara u političkoj organizaciji Džemijet (İslam Muhafaza-i Hukuk Cemiyeti), prema interpretaciji srpskog istoričara Bogumila Hrabaka, jednog od najpoznatijih istraživača političkih i društvenih prilika Albanaca u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1919–1925). Kroz analizu Hrabakovih tekstova i radova savremenih autora poput M. Radovića i S. Vukosavljevića, Džemijet se prikazuje kao prva legalna organizacija koja je politički artikulisala interese albanskog i bošnjačkog stanovništva Sandžaka, Kosova i Makedonije, u okolnostima državne represije i srpske kolonizacije. U središtu istraživanja nalazi se Hrabakovo tumačenje Džemijeta kao „opasnosti od albanskog nacionalizma“, koje, iako izraženo negativnim tonom, svjedoči o postojanju jasne nacionalne svijesti Albanaca unutar njegovih struktura. Uloga Nexhipa i Ferata Drage, kao rukovodilaca organizacije, te Aqifa Blyte, kao sekretara i poslanika u Parlamentu Kraljevine SHS, tumači se kao pokušaj institucionalizacije albanske nacionalne ideje kroz legalna politička sredstva. Na kraju se zaključuje da je Džemijet predstavljao sponu između Kosovskog komiteta (kao ilegalne političke strukture poslije Prvog svjetskog rata) i Druge prizrenske lige (kao političko–vojne strukture tokom Drugog svjetskog rata), potvrđujući kontinuitet albanskog nacionalnog programa za oslobođenje i ujedinjenje.
Ključne riječi: Džemijet, Nexhip Draga, Ferat Draga, Aqif Blyta, Bogumil Hrabak, Sandžak, Kosovski komitet, Druga prizrenska liga
Period između dva svjetska rata predstavlja jednu od najkompleksnijih faza u političkoj istoriji Albanaca na teritorijama koje su ostale izvan granica albanske države. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, formirana nakon Prvog svjetskog rata, sprovela je sistematsku politiku centralizacije, kolonizacije i iseljavanja albanskog stanovništva.
U takvim okolnostima, Albanci i muslimani Sandžaka, Kosova i Makedonije politički su se organizovali pod vjerskim okriljem, kako bi zaštitili svoj nacionalni identitet i egzistenciju.
Organizacija Džemijet (İslam Muhafaza-i Hukuk Cemiyeti), osnovana u Skoplju u decembru 1919. godine, u suštini je predstavljala legalizovani oblik ranije nacionalne albanske aktivnosti.
Za Hrabaka i pojedine srpske autore, Džemijet je bio „islamski pokret“, dok je u svojoj suštini imao albanski nacionalni karakter.
Džemijet kao politička organizacija albansko–muslimanskog karaktera
Prema tadašnjim izvorima, Džemijet je formiran s ciljem zaštite interesa muslimanskog stanovništva, ali je u osnovi njegovog programa stajala odbrana imovine, obrazovanja i maternjeg jezika na albanskim teritorijama.
Organizacija je razvila svoje ogranke na Kosovu, u Makedoniji i Sandžaku.
Na osnivačkoj skupštini održanoj 19. decembra 1919. godine, Nexhip Draga izabran je za predsjednika, dok je Aqif Blyta iz Novog Pazara postao glavni sekretar stranke.
Na lokalnom nivou, Blyta je organizovao ogranak Džemijeta u Novom Pazaru (4. aprila 1920), okupljajući najaktivnije pripadnike albanske i bošnjačke elite Sandžaka.
Prema Miloradu Radoviću, Blyta je imao važnu ulogu u Glavnom odboru stranke i u koordinaciji s ograncima na Kosovu.¹
Od represije do političkog otpora (1912–1914)
Od represije do političkog otpora (1912–1914)
Nakon srpsko–crnogorske okupacije 1912. godine i podjele Kosova i Sandžaka između dvije balkanske monarhije, došlo je do sistematskog uništavanja društvene strukture Albanaca.
Bogumil Hrabak, u svojoj analizi „Džemijet urbanih sredina i organizacija vlasti“, opisuje period 1912–1914 kao „vrijeme neviđene represije nad muslimanskim stanovništvom“.²
On navodi konkretne primjere:
– masakre u Mitrovici (1912), Juniku i Peći (1913);
– prisilna prevođenja muslimana na pravoslavlje u Đakovici i Debru;
– spaljivanje 37 sela u području Lume i Dabra;
– te progon više od 100.000 Albanaca, od kojih je 40.000 bilo iz okoline Debra.
Prema Hrabaku, ove okolnosti su stvorile stanje straha, nesigurnosti i političke isključenosti: Albanci su bili lišeni ustavnih prava, nisu imali predstavnike u parlamentu „Nove Srbije“ i nisu mogli formirati legalne političke organizacije.
U tom političkom vakuumu razvija se kačački pokret (oružani otpor), koji je bio preteča Džemijeta kao pokušaja institucionalne zaštite nacionalnih i vjerskih prava.
Uloga Nexhipa i Ferata Drage
Bogumil Hrabak prikazuje Nexhipa Dragu kao istaknutog albanskog političara i ličnost koja je uspjela da transformiše vjerski pokret u nacionalnu organizaciju.
Nakon njegove smrti 1922. godine, vođstvo stranke preuzima Ferat Draga, koji je imao snažnu podršku sandžačkih muslimana, posebno Aqifa Blyte.
Na četvrtom kongresu Džemijeta (1923), Ferat Draga je izabran za predsjednika stranke, a na parlamentarnim izborima u martu 1923. organizacija je osvojila 14 poslaničkih mandata, ulazeći u koaliciju sa vladom Nikole Pašića.³
Ovaj rezultat svjedoči o širenju političkog uticaja Džemijeta, kao i o ulozi porodice Draga u konsolidaciji zajedničke albansko–bošnjačke platforme protiv kolonizacionih politika tadašnje države.
Aqif Blyta – organizator, poslanik i simbol otpora
Lik Aqifa Blyte predstavlja primjer uravnoteženog, obrazovanog i posvećenog političara, koji je svoje djelovanje usmjerio na zaštitu muslimanskog stanovništva Sandžaka.
Iako je privremeno bio isključen iz mogućnosti kandidature zbog ranije vojne službe, Blyta je postao jedna od ključnih ličnosti Džemijeta, predstavljajući interese Sandžaka u parlamentu Kraljevine SHS.
Dana 6. i 15. decembra 1923. godine, održao je dva snažna govora u Narodnoj skupštini, u kojima je kritikovao nepravednu agrarnu politiku i konfiskaciju muslimanske imovine u Sandžaku, na Kosovu i u Makedoniji.
Tražio je ustavnu jednakost za muslimane i Albance, kao i zaustavljanje prisilnih iseljavanja.
Prema Hrabaku, Blyta i Ferat Draga su bili najaktivniji predstavnici Džemijeta, zbog čega su bili izloženi stalnom policijskom pritisku.
Njihova ponovljena hapšenja tokom 1924–1925. godine označila su kraj legalnog postojanja Džemijeta, ali ne i kraj njihovog uticaja u političkom životu Sandžaka.⁴
Džemijet u interpretaciji Bogumila Hrabaka
Bogumil Hrabak smatra Džemijet organizacijom koja je, iako formalno islamska, u svom sastavu imala izražene albanske nacionalne elemente.
On piše:
„Ciljevi albanskih nacionalista predstavljaju najveću opasnost za nas. Ljudi koji vode Džemijet su nacionalisti, najistaknutiji učesnici albanskih ustanaka iz perioda 1908–1912.“⁵
Ova izjava, uprkos negativnom tonu, jasno potvrđuje nacionalni karakter pokreta.
Hrabak povezuje Džemijet s kontinuitetom programa Kosovskog komiteta, kao i sa zahtjevima Dibarskog kongresa (1909), na kojem su po prvi put formulisani zahtjevi za autonomijom Albanije u pet osmanskih vilajeta.
U svojoj analizi, Hrabak pominje i odnose između Džemijeta i Muslimanske organizacije Bosne i Hercegovine, naglašavajući međusobno nepovjerenje, ali i činjenicu da se Džemijet razvijao
„od vjerske organizacije ka nacionalnom pokretu – turskom i albanskom.“
Prema Hrabaku, vođe Džemijeta bile su upravo one ličnosti koje su učestvovale u nacionalnim i oružanim pokretima iz ranijeg perioda – što dodatno potvrđuje kontinuitet albanskog nacionalnog organiziranja u okviru Kraljevine SHS.
Zaključak i rezime
Tumačenje Bogumila Hrabaka o Džemijetu, iako opterećeno političkim predrasudama, ostaje vrijedan izvor za razumijevanje državnog straha od svakog oblika albanskog političkog organiziranja u međuratnom periodu.
Hrabak, i nehotice, priznaje da su Albanci uspjeli očuvati svoj nacionalni kohezion kroz legalne oblike političkog djelovanja unutar jugoslovenske monarhije.
Uloga porodice Draga i Aqifa Blyte bila je presudna u tom procesu, jer su oni uspjeli da naslijeđe Albanskog nacionalnog pokreta iz ranijeg doba prenesu u institucionalnu sferu – kroz parlamentarni rad, organizacione strukture i saradnju sa bošnjačkom elitom Sandžaka.
Na taj način, Džemijet je predstavljao nezaobilaznu kariku u istorijskom lancu koji počinje s Kosovskim komitetom i završava s Drugom prizrenskom ligom – dva pokreta koja potvrđuju da težnja Albanaca za slobodom i ujedinjenjem nije ugašena ni u najtežim periodima jugoslovenske vladavine.
Fusnote
Bogumil Hrabak, Politička djelatnost muslimana u Kraljevini SHS, Beograd, 1968.
2. M. Radović, Politički život muslimana u Sandžaku između dva rata, Novi Sad, 1980.
3. Sreten Vukosavljević, „O Džemijetu i muslimanskoj organizaciji“, Politika, 12. juli 1924.
4. Fitim Rifati, „Kada i zašto su formirane organizacije ‘Shkipnia’, ‘Besa Shqiptare’, ‘Tajni komitet Kosova’ i ‘Klub Skoplja’“, Priština, 2025.
Bibliografija
Hrabak, Bogumil. Politička djelatnost muslimana u Kraljevini SHS. Beograd: SANU, 1968.
Radović, Milorad. Politički život muslimana u Sandžaku između dva rata. Novi Sad, 1980.
Vukosavljević, Sreten. „O Džemijetu i muslimanskoj organizaciji.“ Politika, Beograd, 12. juli 1924.
Autor: Ismet Azizi
Redakcija: DardaniaPress
Discussion about this post