Danas, kada portali podsjećaju na njegov život kao na priču muzičke nostalgije, za nas ona ima i jednu drugu dimenziju – dimenziju identitetskog dostojanstva. Jer njegova priča nije samo biografija jednog folk pjevača. To je priča o albanskom dječaku koji je odrastao u siromaštvu sa 17 braće i sestara, koji je radio od malih nogu kako bi pomogao porodici i koji je, uprkos uspjehu u Beogradu, ostao isti – skroman i jednostavan čovjek.
U javnom diskursu regiona često se zaboravlja doprinos Albanaca u kulturi, sportu i umjetnosti. Često se spominju bez naglašavanja njihovih korijena, ili se porijeklo namjerno prešućuje. Međutim, sam Beki Bekić je s ponosom isticao svoje albansko porijeklo. I upravo to njegovu životnu priču čini važnijom od obične muzičke biografije.
On je dokaz da identitet nije prepreka uspjehu – naprotiv, on je temelj karaktera.
U nastavku podsjećamo na njegov život – od siromaštva u Gusinju do beogradskih scena, ne zaboravljajući nikada ko je bio i odakle je došao.
Hrvatski portal kuharski-recepti.com ponovo je skrenuo pažnju na život i put poznatog folk pjevača Bekija Bekića, čije je pravo ime Behljuj Behljuji – umjetnika koji nikada nije krio svoje albansko porijeklo, već ga je, naprotiv, isticao s ponosom.
Njegova priča je više od umjetničke biografije; to je svjedočanstvo o žrtvi, radu i ljudskom dostojanstvu.
Djetinjstvo u siromaštvu – život među 17 braće i sestara
Rođen i odrastao u Gusinju, u Crnoj Gori, Beki Bekić se od najranijih dana suočavao s teškoćama života. Njegova porodica bila je izuzetno brojna – čak 17 djece, od čega 12 biološke djece i šestero usvojene siročadi.
U teškim ekonomskim uslovima počeo je raditi veoma rano. Još tokom osnovne škole pomagao je porodici, a kasnije je obavljao teške fizičke poslove – od istovara kamiona do kućnih obaveza.
Ipak, kako i sam ističe, siromaštvo nije izbrisalo ljubav unutar porodice. Često je naglašavao da su, iako su imali malo, zapravo imali mnogo – poštovanje, solidarnost i međusobnu podršku.
Ponos na albansko porijeklo i ljubav prema muzici
Beki Bekić je više puta izjavljivao da je ponosan na svoje albansko porijeklo. Iako njegovi roditelji u početku nisu podržavali njegovu muzičku karijeru, ljubav prema pjesmi rodila se još u djetinjstvu.
Pjevao je s bratom, učestvovao u školskom horu i kulturno-umjetničkim društvima. Prelomni trenutak dogodio se kada ga je majka vidjela na televiziji – tada je shvatila da muzika nije prolazna faza, već njegov životni put.
Beograd – studije, rad i ljubav
Dolaskom u Beograd upisao je Hotelijerski fakultet, ali je zbog finansijskih poteškoća morao paralelno raditi u restoranima i noćnim lokalima.
Upravo u jednom takvom ambijentu upoznao je svoju suprugu, koja je godinama bila redovna posjetiteljica njegovih nastupa. Njihova ljubavna priča traje skoro tri decenije. Zajedno su odgojili dvije kćerke i danas uživaju u unucima.
Životna filozofija – jednostavnost kao bogatstvo
Beki Bekić poznat je po optimizmu i osmijehu koji je često skrivao i životne tuge. Vjeruje da se sreća krije u jednostavnim stvarima – čaši vode, osmijehu i zahvalnosti.
Njegova filozofija je jasna:
„Čovjek treba biti svoj i ne kopirati nikoga.“
Za njega su rad, skromnost i poštovanje temelj uspjeha.
Inspirativna priča za generacije
Iako su mnogi njegovi hitovi danas zaboravljeni, njegova životna priča ostaje svjedočanstvo da se i iz najtežih okolnosti može izdići upornošću i vjerom u sebe.
Njegova poruka mladima – posebno Albancima u Crnoj Gori i šire – jeste jasna: identitet nije prepreka, već snaga.
Život Bekija Bekića nije samo priča o umjetniku koji je iz siromaštva stigao do velikih scena. To je priča o identitetu sačuvanom s dostojanstvom. Priča o albanskom mladiću iz Gusinja koji nikada nije zanijekao svoje korijene – ni u teškim vremenima, ni u trenucima uspjeha.
U vremenu kada mnogi mijenjaju prezimena, ublažavaju porijeklo ili ga relativiziraju kako bi se uklopili u okolnosti, on je ostao isti – s osmijehom, skromnošću i tihim ponosom.
Možda se njegovi hitovi danas ne slušaju kao nekada, ali poruka njegovog života ostaje aktuelna:
čovjek se ne mjeri slavom, već karakterom;
ne bogatstvom, već radom;
ne porijeklom koje pokušava sakriti, već onim koje nosi s čašću.
I upravo zato njegova priča zaslužuje da se pamti.
Discussion about this post