Čovjek koji je bio ključna karika u obespravljivanju bošnjačkog naroda putem jednodnevne suspenzije Ustava, zaobilaženja bošnjačkog potpredsjednika FBiH te nametanja koalicije stranka okupljene oko ideja i interesa Čovićevog Hrvatskog narodnog sabora, danas u veselju i rahatluku, uz asistenciju prve gradske domaćice Benjamine Karić, dijeli ćevape po Bašćaršiji. Baš kao da ništa pogrešno nije uradio. Može mu se.

A može mu se prije svega jer u bošnjačkoj javnosti ne postoji kritična masa koja bi bila skandalizovana gaženjem vlastitih ljudskih i političkih prava. Barem ne u onoj mjeri da odbija bilo kakav kontakt, a kamoli patronizirajući performans, sa osobom koja im je ta prava pogazila. U svakoj drugoj zajednici bi Schmidt postao i ostao persona non grata, omraženi imperijalista, izopćenik u društvu koje je politički obespravio, prezreni strani okupator. No ne i kod Bošnjaka.

Još se nije ni osušila tinta na potpisu odluke kojom je Schmidt legalizovao bošnjačko obespravljivanje, a Bošnjaci su već zaboravili šta im se desilo. Umjesto da protestuju, ili barem bojkotuju ono što je otvorena kolonijalna okupacija i imperijalni diktat Bošnjaci krkaju ćevape. I to iz ruku onih koji su ih obespravili.

Čini se da nam je Schmidt uzeo pravu mjeru. Kao što je ranije sam rekao: “Bošnjaci ovdje žive i imaju pravo živjeti.” I to je to. Bošnjaci imaju “EUropsku” dozvolu da žive i životare. Naravno sa ograničenim političkim pravima, barem dok se ne riješi pitanje “bošnjačkog demografskog oportunizma”, tačnije dok se ne završi projekat potaknute emigracije bošnjačke radne snage u EU te tako svede broj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini na neki prihvatljivi, manjinski broj.

Bošnjake se putem kolonijalnih dekreta ponovo svodi na status koji su imali u nekadašnjoj Jugoslaviji. Narod ćevapa, muzike, viceva. Politički i intelektualno kastrirane tupane, infantiliziranu skupinu koja se ne bavi politikom i ostalim “ozbiljnim stvarima” već, između genocida, provodi život u akšamluku. I polahko nestaje.

Naprosto je nevjerovatno da bošnjačka javnost ne vidi ovaj očiti trend poništavanja bošnjačke političke i kulturne emancipacije, svih tekovina odbrane od agresije i odbrane nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Šta se uopće više treba desiti da se Bošnjaci osvijeste? Kada će se bošnjački narod probuditi?

Dok se to ne dogodi, ne ostaje ništa drugo nego zapjevati onu, ponešto izmijenjenu, Merlinovu:

“Neko eko, ima državu
A neko eko, Boga mi, i prava
Šta to, zato, ima Mujo naš
Mujo i dalje ima porciju ćevapa”

/stav/