Kao čovjek koji se bori protiv negiranja Holokausta, naš sagovornik ističe kako je negiranje genocida u Srebrenici suprotno svim presudama, stavovima i porukama međunarodne zajednice, te kako se nada da će se ljudi u BiH okrenuti od ovakve vrste ekstremno nacionalističke politike i uputiti se stazom koja vodi napretku i pomirenju.
- Za početak, možete li komentirati prošlosedmična dešavanja u Srebrenici, gdje su se čuli ratni poklici i pozivi na mržnju, ubistva…?
Zaista je zastrašujuće da, 25 godina nakon što su paravojni nasilnici Republike Srpske pod komandom Ratka Mladića počinili genocid nad bosanskim muslimanima u Srebrenici, dijelovi lokalnog srpskog stanovništva u gradu bez srama slave zločin protiv čovječnosti. Umjesto da rade na pomirenju, ljudi ispred srpske pravoslavne crkve prošlu srijedu su uzvikivali rasističke parole protiv muslimana i pozivali na nova ubistva.
Tragično je što se ovo čini kao izdanak namjernog i krajnje nemoralnog negiranja srebreničkog genocida od strane, zaista previše, čelnih ljudi Republike Srpske. Šokantno je i tragično da neki od ljudi koji žele da svijet prizna genocid počinjen nad Srbima, Jevrejima i Romima u Jasenovcu lično falsificiraju i iskrivljuju priču o zločinima koji su počinjeni nad Bošnjacima u Srebrenici. Ono što je još gore je to da postoje pojedinci izvan BiH koji su saučesnici u negiranju i iskrivljivanju činjenica o genocidu u Srebrenici.
Jasno je da, iako većina stanovnika BiH – Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali – žele imati normalan život u mirnom suživotu sa ostalima, postoje ultranacionalistički elementi za koje je, četvrt stoljeća od Dejtonskog sporazuma, potpirivanje etničke mržnje i dalje glavni cilj rada.
Nažalost, ovaj fenomen je u skladu sa povratom netolerantnih zadrtosti, antisemitizma i ksenofobije u dijelu ekstremne desnice mnogih dijelova istočne i centrale Evrope. Iskreno se nadam da će ljudi BiH odbaciti ove apostole mržnje i umjesto njih izabrati lidere koji mogu ujediniti ljude.
- Četvrt vijeka je prošlo od genocida u Srebrenici, uz sve presude i stavove i dalje postoje ljudi koji ga negiraju. Kako društvo može napredovati bez suočavanja sa prošlošču, te kako se izboriti sa negiranjem genocida?
Dunja Mijatović, povjerenica za ljudska prava u Vijeću Europe, ispravno je istakla kako mnogi u Europi i širom svijetu ne znaju za genocid u Srebrenici, „dok neki ne žele znati. Neki ga čak i negiraju“.
Činjenica je kako je previše lidera bosanskih Srba proteklih četvrt stoljeća provelo u očajničkim pokušajima da uvjere svijet da ono što se desilo u Srebrenici nije genocid. Nedavno je Memorijalni centar Srebrenica Potočari objavio izvještaj o negiranju srebreničkog genocida koji dokumentira revizionističke inicijative političara i pseudoakademika na izvrtanju historije, a koje variraju od pokušaja osporavanja broja ubijenih sve do okrivljavanja žrtava za pokolj tvrdeći kako je to bila reakcija na bošnjačke provokacije.
Samo tokom 2019. godine je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik nazvao srebrenički genocid „fabriciranim mitom“ i naveo kako bosanski muslimani „nemaju mitove pa su odlučili napraviti jedan o Srebrenici“; zatim je ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin objavio kako je „srpski narod preživio genocid, a nije ga počinio“, dok je predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović navela kako su ubistva Bošnjaka od strane bosanskih Srba bila odmazda za ranije „ratne zločine nad Srbima“ koje su navodno počinile snage bosanskih muslimana.
Takvo odbacivanje historije ide suprotno brojnim sudskim presudama koje su detaljno prikazale ubistva bošnjačkih muškaraca i dječaka u enklavi Srebrenice, zajedno sa prisilnom deportacijom bošnjačkih žena, djece i starijih, kao dokaze očite namjere uništenja prisustva bosanskih muslimana na istoku Bosne i da to predstavlja genocid. U presudi kojom se Karadžić osuđuje za genocid, sudsko vijeće ICTY-ja navodi kako „jedini razuman zaključak“ koji se može izvuči iz ubistava bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici „je taj da su pripadnici snaga bosanskih Srba proveli ovu operaciju u namjeri da unište bosanske muslimane kao takve“.
Stanje postaje gore. Počinitelji srebreničkog genocida se tretiraju kao heroji i uzori u današnjoj Republici Srpskoj. Ogromni murali Mladića su postali hramovi bosanskim Srbima, a studentski dom je uz velike fanfare nazvan po Radovanu Karadžiću.
Tokom govora na mjestu nacističkog koncentracijskog kampa Buchenwald u Njemačkoj, predsjednik Barack Obama je za negiranje Holokausta, koji su počinili nacistička Njemačka i njeni saradnici nad Jevrejima Europe, kazao kako je „bez osnove, bez znanja i puno mržnje“. „Nema sumnje“, objavio je papa Benedikt XVI, „da bilo kakvo negiranje ili minimiziranje ovog užasnog zločina može biti tolerirano i u potpunosti je neprihvatljivo“.
Negiranje srebreničkog genocida je isto tako „bez osnove, bez znanja i puno mržnje“. Kao moralni imperativ, cijela međunarodna zajednica i lideri BiH moraju pratiti ostale i jednom za svagda odbaciti negiranje genocida u Srebrenici, kako je papa Benedikt naveo, kao nešto što se ne može tolerirati „i u potpunosti neprihvatljivo“.
U Njemačkoj i drugim državama je zločin negirati Holokaust nad europskim Jevrejima. Isto tako treba biti kada je riječ o genocidu u Srebrenici. Jednako kao negiranje Holokausta, negiranje srebreničkog genocida ne smije biti dozvoljeno kao legitimni intelektualni stav. U najmanju ruku, oni koji negiraju genocid u Srebrenici i slave njegove počinitelje – u BiH i drugdje – moraju biti razotkriveni, javno osuđeni i izopćeni. Žrtve Srebrenice i njihove porodice zaslužuju barem to.
- Šta može međunarodna zajednica uraditi na poboljšanju stanja u BiH? Čini se kako polako odustaje od toga…
Međunarodna zajednica je bila jako umiješana nakon što je BiH postala moderna država kako bi joj se pomoglo u prvim godinama. Prirodno je za očekivati da će ta umiješanost s vremenom splasnuti. U konačnici, odgovornost je na ljudima BiH da preuzmu sudbinu u svoje ruke, uključujući odbacivanje vlastitih ultranacionalističkih raspirivača mržnje.
Istovremeno, drugo pitanje treba uputiti liberalnim elementima BiH: kako je moguće da se dozvolilo nacionalističkim partijama da dominiraju u političkoj diskusiji i tako zavađaju Srbe, Bošnjake i Hrvate? Zašto nema međuetničkih stranaka koje mogu povezati sve narode BiH zajedno, umjesto da se među njima potiče na sve više mržnje?
Međunarodna zajednica može pomoći do određene mjere, ali je na kraju sve u rukama ljudi koji žive „na terenu“ da odgovorno glasaju i da ne dozvole da im se upravlja kroz ksenofobiju, strah od „drugoga“ ili neracionalnu historijsku mržnju.
- Balkan svjedoči jačanju fašističke, nacionalističke i ekstremističke retorike. Koliko to treba zabrinjavati, kada imamo u vidu prošlost Balkana i Evrope?
Žao mi je što moram reći da Balkan nije jedina regija gdje vidimo jačanje neofašizma, pa čak i neonacizma. Ovi ekstremno-desničarski elementi izlaze iz sjena u mnogim dijelovima svijeta, od Čilea do SAD-a, od Skandinavije i Baltika do Balkana.
Bijeli supremacisti koriste mitove o zavjeri i pokušavaju iskoristiti internet i društvene mreže da šire svoje ideologije mržnje. Srećom, odgovorne kompanije i društvene mreže, poput Facebooka, koje rade blisko sa Svjetskim jevrejskim kongresom i drugim organizacijama, bore se protiv ovih poticača mržnje i njihpvog nasilja na svojim plaformama
- Obzirom na sve, kako vidite budućnost BiH i Balkana?
Optimista sam i zaista bih volio vidjeti da BiH postane napredna država koja će, jednog dana u bližoj budućnosti, biti dio porodice Europske unije. Međutim, kako bi to postalo moguće, građani BiH, zajedno sa svojim liderima, morat će afirmativno pokazati kako su se udaljili od mržnji iz prošlosti.
Siguran sam da će im i međunarodna zajednica pomoći u tome, no oni prvo sami sebi moraju pomoći. Pozivi na mržnju i zagovaranje mržnje moraju biti izbrisani i zamijenjeni istinski demokratskim vrijednostima, te duhom iskrenog pomirenja.
Izvor: Al Jazeera
Razgovor o ovom članaku