Piše: Miroslav Ćosović
Na današnji dan, 2. februara 1901. godine, umro je kučki vojvoda Marko Miljanov, znameniti crnogorski junak i pisac.
KUČI SU CRNOGORSKO PLEME ALBANSKOG PORIJEKLA
Kuči su crnogorsko pleme albanskog porijekla, a jedan dio dokaza u prilog tome portal Aktuelno je pokazao u tekstu ”Otac crnogorske geografije Kurt Hasert: “Ratoborni Kuči su po porijeklu rimokatolički Albanci”. Kad kažem – crnogorsko pleme, po ko zna koji put napominjem da plemena kod Srba nikada nijesu postojala, nije ih bilo u Mačvi, Šumadiji, na Kosovu, u Srijemu, Semberiji…
U oktobru 2021. godine na portalu Luča, u članku “U knjizi iz 1614. godine, iz koje je citirao Rajko Radusinović stoji da su Kuči katolički Albanci” predstavio sam pisanje Kotoranina Mariana Bolice čiji zapis iz 1614. godine potpuno potvrđuje iskaz Kurta Haserta. Bolica prije više od 400 godina nije tvrdio da su Kuči porijeklom – već da te 1614. godine – JESU katolički Albanci.
I vojvoda Marko Miljanov je potvrdio Hasertove riječi da su svi Kuči krajem 19. vijeka znali albanski jezik, Na portalu ul-info postavljen je članak ”Marko Miljanov u Ulcinju: NASKI I ARBANASKI”, evo ga:
“Vojvoda kučki Marko Miljanov boravio je u Ulcinju 1897. godine radi liječenja. Kako je zapisao narodni učitelj Mašan Pavićević, Miljanov je bio gost u nekim albanskim familijama u Novoj mahali koji su ga upitali kako to da on veoma dobro govori oba jezika.
“U mom se plemenu govori naški i arbanaški. Oni su oba moji. Osim toga, između mojega plemena i sjevernih arbanaških, nema granice. I ja i moji plemenici idemo slobodno kod njih i oni dolaze kod nas. Kada pođemo tamo, ja zborim arbanaški, a oni naški. Kad oni dođu kod nas, ja govorim arbanaški, a oni naški”, odgovorio je vojvoda”.”
Isti ovaj zapis Mašana Pavićevića predstavio je i Aleksandar Janinović u tekstu u Pobjedi, 31. decembra 2005. godine.
Sama riječ Kuč je albanska riječ, znači – crven. Takođe, korijen riječi Drekale (Drekalovići) je albanski, od muškog imena Ndre, to je kod Crnogoraca – Andrija. Našao sam na internetu da je postojao albanski pjesnik koji je umro 1937. godine, zvao se Ndre Mjeda.
Ima još ubjedljivih dokaza da su Kuči porijeklom Albanci, o tome neki drugi put.
SIMO SARAJLIJA JE NEKIH 60 GODINA PRIJE MARKA MILJANOVA ZAPISAO DA JE VLADIKA RUFIM PREVEO KUČE U PRAVOSLAVLJE
Simo Milutinović Sarajlija u svojoj Istoriji Crne Gore koju je napisao 1835. godine kaže da je Kuče iz rimokatoličanstva u pravoslavlje preveo vladika Rufim Boljević, ovako piše:
“Sveosvešteni mitropolit gospodin Rufim. Ovaj vladika je pravoslavnoj pobožnosti osobitu službu učinio i time ne malo Srbstvo probudio i potkrijepio, jer je povratio u istočno bogoslovlje (Pravoslavlje – prev) Kuče, Bratonožiće i Drekaloviće iz rimske vjere u koju su bili premamljeni od strane arbanaških popova, s kojima se graniče i orođavaju se, ali sada pametnije: po pouci i zakletvi toga istoga vladike uzimaju danas od njih (Albanaca – prev) žene, a njima svoje ne daju, te je uzaludna muka prapoganima, više nego propagatorima”. (portal Rastko)
Vladika Rufim Boljević o kome govori Simo Sarajlija bio je cetinjski mitropolit od 1662. do 1685. godine.
ZAPIS MARKA MILJANOVA O PRELASKU KUČA NA PRAVOSLAVLJE
Marko Miljanov je zapisao kučko predanje kako je vladika Rufim Boljević preveo Kuče iz rimokatoličke vjere u pravoslavlje. Postojala su dvojica crnogorskih vladika koji su se zvali Rufim. Rufim Boljević je bio mitropolit od 1662. (vjerovatno) do 1685. godine. Prije njega bio je mitropolit Rufim Njeguš (1593—1639).
Zapis Marka Miljanova o prelasku Kuča u pravoslavlje objavljen je u knjizi “Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi I” (Titograd, 1967), na stranama 36 i 37.
Da napomenem, ovđe je riječ o predanju koje se prenosilo sa koljena na koljeno i kao i u svim predanjima neki detalji ne moraju biti tačni, jer usmeni kazivači tokom vjekova znaju da promijene priču u skladu sa svojom imaginacijom, ośećajima i željama. Takođe, mnoga predanja koja govore o srednjem vijeku i porijeklu raznih bratstava i plemena u Crnoj Gori, su u potpunosti izmišljena.
Evo izlaganja vojvode Marka Miljanova, faksimilno iz pomenute knjige.
Razgovor o ovom članaku