Dana 7. ožujka 1937. godine on je održao u Srpskom kulturnom klubu u Beogardu predavanje o tome problemu.
Upozoravajući na opasnost od albanskog “klina” koji se zabio duboko u vodu u naš teritorij na strateški najvažnijoj točki Balkanskog poluo toka, Čubrilović ustvrduje da “anarhističke elemente” nikada ne bi bilo moguće uključiti u civilizacijske norme slavenske civilizacije, pa zatim počinje s analizom teškoća i grješaka u rješavanju albanskog pitanja….
Osnovna pogrješka naših odgovornih čimbenika iz toga doba bila je ta što su na nemirnom i krvavom Balkanu htjeli, zaboravljajući gdje su, primijeniti zapadne metode pri rješavanju velikih etničkih problema… Dok su sve balkanske države od 1912. godine naovamo ili riješile ili su na putu da riješe pitanje nacionalnih manjina njihovim iseljavanjam, mi smo se zadržali na sporim i pipljivim metodama postupne kolonizacije… Da rekapituliramo.
Arnaute je nemoguće suzbiti samo postupnom kolonizacijom, to jedini narod koji je uspio posljednjih tisuću godina ne samo održati se prema jezgru naše države, Raškoj i Zeti, nego i, na našu štetu, poti muti naše etničke granice prema sjeveru i istoku. Dok se naša etnička granica u posljednjih tisuću godina pomaknula na sjeveru do Subotice, na sjeverozapadu do Kupe, Arnauti su nas potisnuli iz okolice Skadra, nekadašnje Bodinove prijestolnice, iz Metohije i s Kosova. Jedini način i jedino sredstvo jest brutalna sila jedne organizirane državne vlasti, u temu smo mi uvijek bili iznad njih. Da od 1912. godine naovamo nismo imali uspjeha u borbi s njima, krivica je naša, jer tu vlast nismo kako treba iskoristili. O nekom njihovom nacionaliziranju u našu korist ne mote biti ni govora, Protivno tome, u osloncu na Albaniju budi se njihova nacionalna svijest i ne raščistimo li stvari na vrijeme, za 20-30 godina a temo jednu strahovitu iredentu, čiji se tragovi vet opažaju, a koja le neizbježno u pitanje dovesti sve naše posjede na jugu…”
Da se malo zaustavimo pred ovom čudovišnom pogromaškom bujicom i da malo proanaliziramo ovo što je do sada rekao povjesničar, znanstvenik… I da se podsjetimo na Dimitrija Tucovića.
Čubrilović kuka što je srpska etnička granica potisnuta prema sjeveru i istoku.
Dimitrije Tucović bio je kategoričan:
“O prodiranju Arbanasa na istok u nas se mnogo pisalo… To je i da nas glavno sredstvo kojim šovinistički tisak izaziva kod srpskog naroda mržnju prema ‘divljim’ Arnautima, prikrivajući kao guja noge divljaštva koja je srpska vojska prema njima počinila… Koliko je samo suza proli veno što je povijesno Kosovo preplavljeno Arnautima.”
Napisano je to u Srbiji i Arbaniji dvadeset tri godine prije Čubrilovićevog predavanja.
Razaranje topovima čitavih sela, ubijanje i raseljavanje za Čubrilovića su “spore i pipljive metode.”
Tucović je to u svoje vrijeme nazvao “najbrutalnijim zločinstvima, kakva su do sada počinjana samo u prekomorskim kolonijama”.
Čubriloviću je potrebna “brutalna sila jedne organizirane državne vlasti, u čemu smo mi uvijek bili iznad njih”.
I to je rekao Tucović, iako ocjenjujući drukčije tu žalosnu činjenicu: “Narodna pobuna najprimitivnijih plemena uvijek (je) humanija od prakse stajaće vojske koju moderna država protiv pobune primjenjuje”.
Čubrilović dalje izlaže svoje nazore:
“… Način iseljavanja:
Već smo rekli da je za nas učinkovito iseljavanje Arnauta iz njihovog trougla samo u masi. A da dođe do masovnog iseljavanja, prvi uvjet jest stvaranje pogodne psihoze. Ona se može stvoriti na više načina.
Poznato je da muslimanske mase uopće vrlo lako podliježu utjecaju, osobito vjerskom, da su lakovjerne, kao i fanatične. Zato je potrebno u prvome redu za iseljavanje medu Arnautima pridobiti njihovo stvo i prve ljude od utjecaja ili novcem ili prijetnjama. Treba, što prije, nači agitatore, koji će agitirati za iseljavanje u Tursku, osobito još ako bi nam ih htjela dati. Oni imaju opisivati ljepote novih krajeva u Turskoj, laki ugodan život ondje… Naš svećentisak može učiniti goleme usluge…
Drugo sredstvo bio bi pritisak državnog aparata. On treba do krajno sti iskoristiti zakone, da bi što više zagorčao opstanak Arnauta kod nas: globe, uhićenja, nemilosrdno primjenjivanje svih policijskih propisa, kažnjavanje šverca, sječe šuma, potjere, puštanje pasa, gonjenje na kuluk i na sva ona sredstva koja je kadra iznaći jedna praktična policija. Privredno: nepriznavanje starih tapija; rad na katastru u onim predjelima treba smjesta obuhvatiti nemilosrdno utjerivanje poreza i svih javnih i privatnih dugova, poslovnih dozvola, istjerivanje iz državne, privatne i samoupravne službe itd. Ubrzat će se sanitetske mjere: prisilno ispu- njenje svih propisa i po samim kućama, rušenje zidova i velikih plotova oko kuće, stroga primjena veterinarskih mjera, koje će smetati izvođenju stoke na pijace itd. također se daju praktično i učinkovito primijeniti. U vjerskim pitanjima Arnauti su najosjetljiviji pa ih i tu treba dobro dirnuti. Može se to postići šikaniranjem svećenstva, krčenjem groblja, zabranom mnogoženstva i osobito nemilosrdnom primjenom zakona da i ženska djeca moraju polaziti osnovne škole, gdje god samo ima škola.
Rečeno je ovo 1937, u predvečerje fašističkog pohoda na svjetsku civilizaciju. Zar je moguće da profesor, znanstvenik predlaže i polaženje škole kao sredstvo za postizanje cilja pogromaške politike? Pa krčenje groblja…
A prijedlog o rušenju zidova i velikih plotova oko kuće? Asocira na današnje mjere protiv Albanaca u Makedoniji… Što bi rekao nesretni Kosta Novaković da to vidi? On, Srbin, koji je zbog svoje borbe za slobodan život makedonskog naroda odsjedio u zatvoru sedam mjeseci – zbog svoje brošure Makedonija Makedoncima!
*
Sljedeće riječi Vase Čubrilovića kao da su nadahnule i danas nadah- njuju mitingaške jurišnike:
“I privatna inicijativa može u tome pitanju mnogo učiniti. Našim kolonistima, po potrebi, treba podijeliti oružje. U one predjele treba plasirati staru četničku akciju i osobito je pomoći u njezinim zadaćama. Osobito treba pustiti jedan val Crnogoraca s brda da izazove masovan sukob s Arnautima u Metohiji. Pomoću povjerljivih ljudi ovaj sukob treba pripremiti, dati mu maha, što će biti tim lakše što su Arnauti, stvarno, digli glavu, a cijeli slučaj mirne duše treba predstaviti kao sukob bratstava i plemena i po potrebi dati mu ekonomski karakter. U krajnjoj nuždi mogu se izazvati lokalne bune, koje bi bile krvavo ugušene najučinkovitijim sredstvima; no ne toliko vojskom koliko kolonistima, crnogorskim plemenima i četnicima.
Ostaje još jedno sredstvo koje je Srbija vrlo praktično rabila poslije 1878. godine – tajno paljenje sela i arnautskih četvrti po gradovima…”
Nije li to program organizacije “Kristalne noći” na balkanski način? Po ideji znanstvenika…
Profesor Čubrilović ukazuje i na mogući medunarodni aspekt, ali ne brine mnogo:
“…Nedvojbeno je da će ovo pitanje izazvati malo i medunarodnih trzavica, koje su neizbježne u ovakvim slučajevima. Kad god su se obavljali, posljednjih stotinu godina, ovakvi poslovi na Balkanu, uvijek se našla neka strana sila koja je zbog toga prosvjedovala, jer joj to nije bilo u interesu. U ovome slučaju, to mogu sada biti Italija i Albanija. Za Albaniju smo već rekli da treba raditi na jednoj konvenciji s njima o tome pitanju pa, ako u tome ne uspijemo, mora se barem toliko učiniti da mirno gledaju iseljavanje u Tursku. Ponavljamo da vještina postupanja u Tirani, kao i zgodno uporabljen novac, mogu biti odlučujući u tome pitanju.”
U pravu je Vasa Čubrilović što ne brine zbog Albanije i što ukazuje na moć novca. Jer, Ahmed-beg Zogu, tada već kralj Albanije, došao je ju- goslavenskim novcem i oružjem, kroz aleju vješala, kako je rekao Krleža, na svoje prijestolje 1924. godine, svrgnuvši liberalnu vladu Fana Nolija. Ne treba mnogo brinuti ni zbog Italije, misli znanstvenik Čubrilović:
“Svjetsko javno mišljenje malo će se pobuniti, osobito ono koje je financirano od Italije. No, danas je svijet navikao i na mnogo gore stvari i toliko zauzet svakodnevnim brigom da se s te strane ne treba mnogo bojati. Kada može Njemačka iseljavati desetke tisuća Židova, Rusija prebacivati milijune s jednog dijela kontinenta na drugi, neće doći do nekog svjetskog rata zbog koje stotine tisuća iseljenih Arnauta. Samo, odlučujući čimbenici moraju znati što hoće i to uporno provoditi i ne obazirući se na moguće međunarodne zaplete…”
Što može značiti za široko znanstveno povijesno obzorje jednog profesora koja stotina tisuća iseljenih Arnauta? Sitnica u beskonačnom tijeku povijesti čovječanstva… Osobito kada se uzme u obzir da je njegov stariji, tada već pokojni, kolega povjesničar i političar i državnik Stojan Protić-Balkanikus već davno utvrdio “znanstvenom” metodom da ti Ar- nauti nisu ljudi, nego samo poluljudi. Gdje počinje, u stvari, rasizam? Itko pomaže da on preraste u metastazu na svijesti i savjesti neobrazovanih lirokih masa?
A što se tiče Čubrilovićevog uvjerenja da neće doći zbog toga do nekog svjetskog rata, trebamo mu, ipak, vjerovati. On ima iskustva u tome što i kako izaziva svjetski požar. Jer, 1914. godine bio je aktivan član “Mlade Bosne”…
*
Dimitrije Tucović je s gorčinom rekao o takvim bivšim borcima za slobodu, svojim suvremenicima:
“Nekadasnji heroldi nacionalnog oslobođenja ponijeli (su) zastavu nacional- nog porobljavanja.”
Bile su to i proročanske riječi…
Razgovor o ovom članaku