Oni su nam motivacija da budemo bolji…
Nedavno smo na našem portalu vršili historijsku obradu ovog čuvenog i svjetski poznatog događaja u historijskoj nauci. Prije dva dana održala se godišnjica otkako mi zapamtismo od starine bitke na „Čanakalama“ ili u svjetskoj litreaturi poznate „Galipoljske bitke“. Cilj nam nije iznositi ponovo već iznesene historijske podatke nedavno, nego nam je cilj doći do zaključka da li smo dostojni predaka i njihovog „emaneta“? Da li smo mi hrabri skoro do pojma neustrašivosti i odvažni skoro do pojma gordosti ne prelazeći isti?
Od junaka se rađaju potomci slabi!
Potomci ovih slavnih ratnika koji srčanom svjetlinom i namjerama opravdaše epititete koji nas vijekovima krasiše se i prije bitke počeše razilaziti širom ovozemaljske kugle. Oni su bili, dokazali se, dođoše novi tj. mi trenutni većinom poniženi pod uticajem nekog drugog koji nam pokuša nametati i krojiti sudbinu decenijski dugim nizom. Zapitajmo se da li imamo imalo stida i obraza pozivati se na historiju slave i ponosa, a živeći u sadašnjosti bestiđa, nemorala i kolektivne slabosti? Inače je to „sindrom muslimana“ širom svijeta, ne samo nas. Kada ćemo ustati i reći: „Dosta je bilo lopovluka, poltronstva, slabosti i ošamućenog, skoro slijepog djelovanja?!“ Imamo mi potencija bilo kojoj postojećoj rasi i narodu reći kada je dosta pokazavši to djelom. Primjer je već nekoliko puta navođen, vezan za devedesete i ratnog zločinca, kriminalca koji je sijao strah među beogradskim kriminalcima zbog nedostižnih veza sa vlastima tog vremena, Željka Ražnatovića Arkana. Dođe „okićen“ crnogoroskim junaštvom (porijeklom je sa Rijeke Crnojevića) i otrča kao pas lutalica „punim gasom“ nazad zaobilazeći naš Novi Pazar u najširem mogućem luku za života poslije tog dočeka i čina.
Možemo mi to!
Kao što već napomenuh, postoji u nama ta klica borbenosti i žara za istinoljubivim dokazivanjem kakav je krasio naše stare, dokazali smo prvenstveno sami sebi, a govoreći iskreno i drugima da kada krenemo nismo slabići kojima može upravljati svako po sopstvenom nahođenju i nametati autoritet očinskim tonom. U budućnosti se nadam da ćemo tako i odreagovati, ne priželjkujući bilo kakve sukobe širih dimenzija i razmjera, samo boreći za ideale i ciljeve koji nas realno sleduju, koje pojedini obećaše i ne ispuniše. Gledam svoju generaciju, omladince, sve više liče na pretke, na dobrom smo putu ako Bog da!
Razgovor o ovom članaku