Internetske rasprave su sve učestalija pojava. Kosovo i Sadnžak bijahu epicentar sličnih, ali posljednje vrijeme svjedoči proklijavanju na površinu klice, otrovne biljke, koja ako nepotrebno ali ushitreno nastavi se zalijevati, ishod će biti katastrofalan, poražavajući i katarzičan po obije strane.
Naime, riječ je o raspravama Sandžaklija sjevera i juga omiljene nam grude, preciznije istog naroda podijeljenog u dvije države: Srbiju i Crnu Goru. Sjeverni dio drži još uvijek svjesno Sandžak kao nacionalnu, kulturološku cjelinu u biću i duhu, sa druge strane sve više gledajući braću pod administrativnom upravom Crne Gore, njihovo posrnuće i pad u ralje jedinstvene, neprirodne nacije satkane od mnoštva etnosa, ne lažući se sličnih, ali opet i različitih dovoljno da za svakog postoja etničko, narodno ime tijekom burne historije.
Naš dugovječniji, mudar, oštrouman brat iz Novog Pazara za kojeg iz pouzdanih izvora znam da je insan kakvog za oca, dedu, prijatelja ili saradnika poželiti se da Hajrudin Zatric imade raspravu gorka ukusa sa, sudeći po prezimenu Plavljaninom, jednim od eksperimentalnih uzoraka iz kojih se sandžačka svijest poput slamčice izvlači tiho, pritajeno, ali efikasno, oprobanim receptom djelotvorno, istovremeno bolno, srceparajuće i elegično nama koji ih i dalje smatramo svojim narodom, što djelima pokazujući persone poput dotičnog “đetića” iz Plava svakako da nisu.
Ubijanje sandžačke svijesti u Crnoj Gori, grubom, apstraktnom podjelom svrstavam u tri kategorije: nacionalna, vjerska i tradicionalna. Sve tri ugrožene i sa mnoštvom zaraženih potencijalno izvolijevaju osjećaj brige, strepnje i zebnje koja prelazi, preliva se poput skuhane kahve u fildžan iz opštih u svakodnevne probleme, namečući i ovako napaćenom sandžačkom narodu teret koji izdržati na plećima biva primjer za istraživače na globalnom nivou.
Čudi me da dotični “đetić”, Šarkinović iz Plava zaboravi tolike hiljade pokrštenih, kao nekoliko decenija ranije krvavu, ali slave i hvale vrijednu bitku na Nokšiću, mjestu koje prekrstiše kasnije pravoslavne provenijencije ugledniji ljudi u Novšiće, koja mnogo života odnese iz razloga očuvanja prevashodno VJERE, ali zatim svakako višestoljetnog, možda i milenijumskog identiteta i tradicije tih prostora.
Upasti u pogrešno društvo nije greška automatski vrijedna osude, naprotiv, sam okusih jed i bijedu takvog sa pojedinačnog gledišta, pa ću od sebe dati podršku braći Južnog Sandžaka da odbace ono što im ne pripada, zajedno sa braćom sjevernog dijela koji strepe za njima uspostave kontakte i saradnju na budućim planovima slijedeći vjerski i tradicionalno dosljedno prethodnike koji svakako da ne bi bili oduševljeni rezonovanjem, percepcijom i sumiranjem ovakvih i sličnih osjetljivih pitanja njihovog nasljednog, genetskog materijala.
Molim Allaha da slične uputi na put istine, sa dodatkom da mjesto rođenja ne čini nužno čovjeka onim za šta se predstavlja ili odbija da prizna, srce smireno i fokusirano voljom Gospodara kada je čisto zna kojem jatu pripada i koje gnijezdo je njegovo lično. Dotični Plavljanin, đetić, sunarodnjak onih koji ratovaše sa njegovim precima svakako da više nije Sandžaklija osjećanjem, ubjeđenjem, sa druge strane uzimajući kao primjer nas sarajevsku, gradsku, mahalsku i uličnu djecu sandžačkog porijekla, one koji zemlju predaka vole iskonski i ubrajaju sebe u korpus odakle njihovi stariji dođoše, primjer nonsensa, tragikomičnih okolnosti i razlikovanja, spoznaje svijesti, hipnoze sa zaključkom pada, slabosti i razjedinjenosti koja dovodi provjerenim historijskim receptom do nestanka.
– Saradnik u pisanju teksta bješe moj brat Malisor Albanac iz Tuzi Ismail Shabaj
– Slika br.1: Plavljani i Gusinjani nekada spremni i odlučni na borbu.
– Slika br.2: Nerijetko je vidjeti potomke istih u nošnji koju ni pravoslavci tih krajeva do prisajedinjenja sa Crnom Gorom nisu nosili
– Slika br.3: Rasprava čovjeka koji je ponositi Sandžaklija Hajrudin Zatric sa izgubljenom ličnošću koja simbolizuje nestanak vjerskog, kulurološkog obilježja jednog naroda.
Es-selamu alejkum, mir neka je sa vama, razmislimo dobro.
(Dino Šalja)
Razgovor o ovom članaku