Na stranačkom portalu sandzakpress, objavljen je poziv predsjednika tzv. Bošnjačke kulturne zajednice, upućen mještanima Kladnice, da prisustvuju manifestaciji Pohod na Hadžet.
Pohod na Hadžet je aktualan u nekoliko posljednjih godina i poznat kao kontroverzni politički performans, u kojem se igrajući na kartu dubokih osjećanja Sandžaklija, promovira srpska režimska stranka, trenutno poznata pod nazivom Stranka pravde i pomirenja.
U spomenutom pozivu, sporne su brojne formulacije.
Kako se navodi na početku, organizatori su Mešihat IZ Srbije i Matica Bošnjačka, a “Pohod” će se izvesti, kako se navodi: “na čelu sa vjerskim i nacionalnim liderima”.
Obraćanje predsjednika BKZ Kladničanin je započeto riječima: “Poštovana braćo i sestre, dragi Bošnjaci i Bošnjakinje, muslimani i muslimanke…”.
Hadžet je inače jedno od najvećih komunističkih stratišta na ovim prostorima, a brojka ubijenih nikada nije zvanično utvrđena. Ono što se ovdje zorno primjećuje je grubo zanemarivanje albanskog i Albanaca?
Nesporna činjenica je da su ti ljudi položili svoje živote pod optužbama da su bili ‘albanski vojnici’, a što im velikosrpski poslušnici i danas prigovaraju u snažnoj anti-albanskoj kampanji koju velikosrpski režim sprovodi u Sandžaku već duže vrijeme. Također, mnogi od ovih šehida su se osjećali i izjašnjavali kao Albanci.
Zbog svega toga, zabrinjava formulacija u kojoj se ne spominju Albanci, ne upućuje se poziv i njima.
Istina, u periodu Drugog svjetskog rata, hiljada je Albanaca i sa prostora van Sandžaka, požrtvovano i potpuno zanemarujući i svoje lične, pa i neke eventualne albanske nacionalne interese, došlo u Sandžak i položilo svoje živote za svoju bošnjački braću. Mnogi od njih su ubijeni upravo na Hadžetu.
To je aspekat po kojem svakako, uopšte nije sporna formulacija u kojoj se spominju Bošnjaci, a ne spominju i Albanci, jer su i ovi albanski heroji još tada, upravo tako i nastupali. Hiljade albanskih šehida naime, slikovito rečeno, svojim životima su ‘spominjali’ samo svoju braću, nisu ‘spominjali’ sebe, inače bi ostali svojim kućama.
No postavlja se pitanje, kome je danas u interesu da se na ovako grub način zanemaruje spomen Albanaca i albanskog? Kome to danas odgovara i za čije i koje ciljeve?
S obzirom na upravo tu spomenutu žrtvu zahvaljujući kojoj su Sandžaklije i preživjele planirani četnički pokolj i istrebljenje, Bošnjacima sigurno nije u interesu.
Postavlja se i pitanje, ko je sljedeći da mu se nacionalno ime ukloni i obriše iz Sandžaka, a nakon što je to učinjeno sa Albancima? To je pitanje o kojem vrijedi razmisliti.
Posebno treba primjetiti i da se u pozivu napominje kako će skup predvoditi “vjerski lideri”, a formulacija koja je izostavila spomen Albanaca, naglašava da je isti upućen “muslimanima i muslimankama”.
Više nego jednom se dakle, ističe vjerski muslimanski idnetitet, a riječ je ipak, o nečemu što je stvar političke kampanje.
Naravno, muslimanski identitet jeste nešto što posebno kod Sandžaklija ima primarnu ulogu, on se ponosno deklariše i u privatnom i javnom životu, ali je svako busanje u to uvijek upitno, i to sa aspekta same vjere.
Također, postoji i jedna druga bojazan, spram koje posebno treba biti obazriv.
Nije naime tajna da aktualni srpski režim sprovodi politiku Draže Mihailovića, po kojem Bošnjake treba trajno predstaviti kao muslimane srpske nacionalnosti. O tome je nedavno govorio i poznati bosanskohercegovački mislilac prof. dr. Rusmir Mahmutćehajić: https://fb.watch/7NFrqWpVoi/
Također, nije u tom kontekstu nebitna činjenica da je organizator Pohoda na Hadžet, zapravo politička stranka koja pripada istom tom režimu, ma koliko marginalnu ulogu imala u aktualnoj velikosrpskoj predstavi.
Tendencija koja se razotkriva na negiranju albanskog, prijeteća je sada ponajprije po Bošnjake Sandžaka.
Da li je ovo potiranje i negiranje, odnosno blaže rečeno, zanemarivanje Albanaca i albanskog, u cilju uspostave kvazi-identiteta “Srba islamske vjeroispovjesti”?
Uzmemo li u obzir tu tendenciju već negiranja nacionalnih identiteta, zatim i isticanje vjerskog nenacionalnog koje u svakom trenutku može biti poklopljeno snažnim velikosrpskim nacionalističkim projektima, naposlijetku i imajući u vidu poslupnički odnos organizatora spram sprovoditelja takve politike, treba biti obazriv.
Naravno, postoji nada da će autori ispraviti spomenute formulacije i donijeti nove koji su u skladu sa činjeničnim. No ukoliko nastave sa ovakvim “lapsusima”, biće nam svima jasno ko je koju stranu zauzeo.
/daredaniaprees/
Razgovor o ovom članaku