U vremenu mog kraćeg intelektualnog i radnog angažmana za vođenje Uprave za dijasporu i iseljenike u Crnoj Gori desio se svojevrsni kulturocid od strane pojedinaca iz izdavačke kuće ,,Službeni glasnik” iz Beograda. Ko je odlučio da ukine najljepši biser kulture u Novom Pazaru, knjižaru, ujedno je i ugrozio studiranje više hiljada studenata u glavnom gradu Sandžaka. Prolazio sam sa prijateljima pored objekta prazne knjižare, u kojem su radile dvije divne dame, Smiljana i Adela, koje su bile tako posvećene knjizi i svim generacijama ljubitelja knjige u Novom Pazaru i Sandžaku. Sada brojni studenti pravnih i drugih fakulteta moraju putovati za Beograd, Kragujevac i Niš, da bi došli do svoje udžbeničke literature. Kao kulturni posrednik i profesor univerziteta, duboko žalim što se nisu više uključili rukovodioci Internacionalnog univerziteta i Državnog univerziteta, kao i Uprava Grada Novog Pazara, Bošnjačko nacionalno vijeće i pisci ovog regiona da upute svoju žestoku kritičku reakciju prema Ministarstvu kulture R. Srbije, Ministarstvu nauke Republike Srbije, posebno Vladi Srbije, koji su izvršili veliku kulturnu diskriminaciju prema mladima, prema svim čitateljima, a posebno prema studentima, koji su ovim diskriminatorskim činom Uprave Službenog glasnika doživjeli ljudsko poniženje.
Iz gore navedenih razloga, a imajući u vidu da je knjižara Službenog glasnika u Novom Pazaru, izuzetno dobro funkcionirala i poslivala, pozivam Vladu Srbije i njene resorne ministre da urgentno zauzmu stav ponovnog otvaranja knjižare ovog uglednog izdavača u Novom Pazaru, glavnom gradu regije Sandžaka. “Ubiti” jednu knjižaru znači ubiti veliki broj mladih ljudi i ostaviti ih bez relevantnih knjiga za njihovo opće zrenje. Ukoliko to ,,Službeni glasnik” ne uradi u narednih mjesec dana, ova izdavačka kuća je osuđena na svoj nestanak. Zar su moćnici i oligarhi Službenog glasnika shvatili da Novi Pazar više ne pripada Srbiji pa mu zato treba oduzeti kulturna i duhovna prava? Neka ih je stid za sva vremena! To je znak da su izgubili etiku, ukidajući pravo čitanja. Sve rečeno, rukovodilac je mog protestvovanja da ne posjetim ovogodišnji Oktobarski Međunarodni sajam u Beogradu. Moja individualna etika svjedoči da nikada i nikog nisam mrko pogledao, a kako bi mogao doći u Beograd na sajam i ne održati konferenciju za javnost, da svima u zemlji i svijetu predočim apsurdnu činjenicu ukidanja knjižara ovog izdavača u Novom Pazaru. Na tome je izgubila Srbija, izgubili su studenti Sandžaka, čija prava su potpuno ugrožena.
Poruka: Časna Knjiga kaže: ,,Ubiti jednog čovjeka znači ubiti Cijeli Svijet, spasiti jednog čovjeka znači spasiti Cijeli svijet.” Jeste li me čuli Gospodo iz Službenog glasnika?
Akademik Šefket KRCIĆ
Razgovor o ovom članaku