Vidi se ko teži prema kakvim ciljevima!
Svježe je nedavno izlaganje jednog od poslanika Socijalističke partije Srbije kada je rekao kako prenosi jedan srbijanski dnevni list sljedeće:
“Milićević (SPS) je rekao da lider Stranke demokratske akcije (SDA) Sandžaka Sulejman Ugljanin otvoreno izražava težnje zajedno s liderom kosovskog pokreta Samoopredljenje Aljbinom Kurtijem da Rašku oblast pripoji lažnoj državi Kosovo. Kako oni kažu, kada su skoro pa i zauzeli ono što im pripada došao je Aćif Efendija i Šaban Poluža i spasili Bošnjake od njihovih ruku. i dan danas se kaju zbog toga, i kako kažu više nikada neće dopustiti da se Raška Oblast otcepi od Srbije.”
Šta reći nakon ovakve podle i nadobudne prijetnje? Neki bi rekli da nije vrijedna komentara, ali naprotiv, itekako je od značaja odgovoriti na ovakve gnusne stavove i prijetnje iznesene cijeloj jednoj nacionalnoj zajednici koja ipak broji nekoliko stotina hiljada duša.
Evidentno je i u prethodnom periodu.
Vidljivo, neraspoloženi za bilo koji vid međusobnog uvažavanja i poštivanja, većinska nacionalna zajednica iz dana u dan šalje ovakve poruke bošnjačkom narodu u Sandžaku. Upravo zbog tretiranja pojedinih etničkih skupina šefovski, robovlasnički, danas su osiromašeni za dobar komad teritorije, a kako i sami oni kažu, sada ću da se poslužim njihovom narodnom: “Ničija do zore nije gorela!” Ovo je kroz historiju potvtrđeno mnogo puta što ćete ako imate imalo obraza uvažiti, uvidjeti i na kraju, svjesni pogrešnih politika i odnosa prema drugom i drugačijem, priznati. Teško da se u Evropi može naći država koja se odnosi prema nacionalnim manjinama na ovako bahat način, ne želeći posljednji vapaj da posluša imajući tako onu najmanju dozu savjesti i empatije. U budućnosti, Crna Gora sudeći po dosadašnjim potezima, porukama i djelima ima intenciju da stigne i prestigne, kako sada u ovom momentu to vole reći “bratsku Srbiju”. Naviknuti na svaki vid majorizacije, ignorancije, ali i vojnički netolerantnog pristupa, naš narod se decenijama unazad, sam Božijom voljom održava, iako se u nekoliko istinski napetih i teških situacija dalo naslutiti kataklizmično nestajanje svega što asocira na islam ovih prostora, u zadnji tren, voljom mnogo Većeg od svih nas dolazila je pomoć i uže spasa koje je većina samo u dovama (molitvama) čvrsto vjerujući mogla očekivati. Kada je već dotični pomenuo neke historijske ličnosti, mi ćemo ga podsjetiti na ishod. Na skoro identičan način, u Drugom svjetskom ratu spremalo se nemilosrdno djelovanje od strane JVuO-a (Jugoslavenske vojeske u otadžbini), narodski rečeno četnika planirajući napad na Novi Pazar i računajući uprkos slabosti i utučenosti tadašnjeg življa, lahkom i munjevitom upadu u grad. Ali, na njihovu žalost, Aćif ef. Bljuta rhm. uz pomoć slavnog komandanta i nepokolebljivog ratnika, Šabana Poluže rhm., koji pušku nije ostavio ni u osmoj deceniji života, njegovih boraca iz Drenice i naravno pristiglih osokoljenih gazija Pešteri, Plava, Gusinja, Biševa, Rožaja, Rugove i mnogo ostalih mjesta, Novi Pazar bješe ponovo slobodan grad, spašen zasigurno od terora koji su prošli njihovi sunarodnjaci iz zapadnog dijela Sandžaka gdje je statistički zabilježeneo više smrtno stradalih od brojke u Srebrenici, Žepi i okolini 1995. godine, o čemu svjedoče brojni izvještaji i dokumenti koji su svima dostupni danas.
Ovim putem, neka svako zna, još će da bude Šabana i Aćifa!
Na ovakve prijetnje mi ne reagujemo niti sa najmanjom dozom straha, znjaući ko smo i od kakvog’ smo soja. Mi smo potomci gorštaka, ratnika, gdje se za riječ i šamar glava gubila, tako da prčljivi gibaničarski opančar, vjerovatno „urokan“ šljivovicom ne zna kome prijeti i kome se obraća. Upamti dobro da je tvoj „slavni heroj“ (UDBA-š, lopina i zločinac) Željko Ražnatović Arkan imao više sreće nego pameti kada je furiozno napuštao grad zajedno sa svojim podređenim i od tada ga je zaobilazio dok je bio živ, a vama i vašim mangupima taj isti bješe strah i trepet po beogradskim ulicama. I za kraj, što se tiče postojanja savremenika ljudskih vertikala kao što su Aćif ef. Bljuta i Šaban Poluža, vjeruj da si se i tu dobro preračunao. Još uvijek majke rađaju gorštake i junake, u slučaju da ti nije jasno direktno ću ti kazati, još ima i to mnogo i Aćifa i Šabana, a sluga može da ti bude onaj kome si autoritet u svojoj kući nametnuo i tvoji sunarodnjaci, a ovaj narod neće nikad, to da si dobro zapamtio. Sa svima hoćemo normalan odnos, saradnju i međusobno uvažavanje, ali ničije vrijeđanje, ponižavanje, a naročito prijetnje nećemo dozvoliti. Svako dobro.
/D.S/
Razgovor o ovom članaku