Prema nekim historičarima, Pelazgi (narod iz kojeg potiču Iliri) su na ovim prostorima bili još prije 12 hiljada godina. Zatim su od njih nastali Iliri koji su se djelimično izmiješali s drugim narodima.

Tek nakon desetak hiljada godina, na ove prostore su dovedene grupe karpatskog naroda Slaveni. Prvo kao sluge a zatim i na drugi način, doseljavali su se na Ilirsko poluostrvo i pregrupisavali dok nisu ojačali. Tada su počeli napadati i postepeno potiskivati ovdašnje miroljubive Ilire (kao što sam naziv “Ilir” govori, narod opredijeljen za mir i blagostanje). Zahvaljujući svojoj agresivnosti, s jedne strane i s druge miroljubivosti starosjedilaca Ilira, doseljenici s Karpata su neprestano ubijali, otimali ali i asimilirali pojedine etničke podgrupe. Nakon par stotina boravka i stalnih otimanja teritorije, Slaveni su počeli na Ilirskom poluostrvu formirati i svoje državice. Jedna od njih je i tzv. “srbija”.

Usavršavanjem pljačkaško-genocidne politike, karpatski došljaci zvani “srbi” uspjeli su svojim prevarama pridobiti i ostale slavenske etničke skupine za borbu protiv Ilira (kasnije Albanaca, Sandžaklija i dr.). Tako za nekoliko vijekova svog boravka na Ilirskom poluostrvu postali vojno i politički nadmoćniji od naroda koji je ovdje postojao hiljadama godina.

Međutim, nakon što su usavršili svoje genocidne i pljačkaške vještine, karpatski došljaci su počeli sa samouništavanjem. Pritisnuti svjetskim moćnicima, a djelimično i probuđenom sviješću svojih susjeda, genocidaši su onemogućeni da dovrše svoj projekt do kraja tj. nisu mogli u potpunosti ukinuti ovdašnje etničke skupine (ilirske i neilirske), te su njihovi zločinački porivi automatski usmjereni na sopstvenu bit.

Zločinački kod srpskih genocidaša vodi, u ovakvim okolnostima, neminovno do samouništenja.

No, s obzirom na to da su genocidaši prethodno uspostavili vlast nad našim narodima , kroz porobljavanje su im izgradili sistem asimilacije i sluganstva. Nažalost, veliki procent Sandžaklija, Bošnjaka i možda manje Albanaca smatra danas da srbima pripada vlast tj. da “srbi trebaju vladati”. Tako nastaje složena i pomalo tragikomična situacija u kojoj je vidljivo uništavanje i samouništenje genocidaša.

Pitanje je, koji od ta dva tragična procesa će ići brže: uništavanje susjednih država i naroda (što je strateški cilj genocidaša) ili samouništenje kao logični prirodni proces.

Da bi se suprotstavili ovom prvom ‘procesu’ – čiji su projektanti, planeri, organizatori i realizatori genocidaši – naši ilirski narodi moraju izgraditi, pod hitno, jak imunološki sistem. Svijest o genocidaškom procesu postoji na prilično visokom nivou, pogotovo nakon nedavnih ratnih i poslijeratnih zločina, ali nema reakcije tj. nema odbrane. Nevjerovatno je kako ljudi i danas lahko pristaju biti sluge slugama koje propadaju. Iako znaju za slugansko porijeklo genocidaša, te i za njihovu nadolazeću skoru propast, mnogi Bošnjaci i Sandžaklije (do nedavno i Albanci) prihataju biti sluge takvim stvorenjima.

Onima koji su svjesni situacije, odnosno pogubne mentalne dezorjentacije sunarodnjaka, nameće se imperativ danonoćnog angažmana u cilju izbavljenja naroda.

Ako se odbranimo od posljednje genocidaške ofanzive, spasimo i očuvamo naše sunarodnjake (genocidaške sluge), ostat će nam naša ilirska zemlja. Čista i mirna.

——————————