Na predstojećem popisu stanovništva okupatorske srbije koji će obuhvatiti i dio Sandžaka, formalno možemo birati kako ćemo se izjasniti. Realno, imamo sasvim dovoljno razloga i podloge da budemo:
– Bošnjaci;
– Albanci;
– Turci;
– Sandžaklije.
Koju god odaberemo od ovih opcija, nećemo pogriješiti.
Ako nekome nije po ćeifu da se izjasni kao Bošnjak a neće da bude ni Albanac, ima otvorenu mogućnost uz razumljive motive i razloge da kaže da je – Sandžaklija. Ionako, oni koji žive u Sandžaku nisu ni ‘pravi/čisti’ Bošnjaci ni Albanci. Od Bošnjaka (pravih, iz Bosne) razlikujemo se po porijeklu, te po nekim običajima i kulturi (koje smo naslijedili od Turaka). Također i od Albanaca (“neasimiliranih”) se razlikujemo po jeziku, te djelimično po kulturi i tradiciji.
Od Turaka smo dobili vjeru/religiju i mnoga obilježja iz kulture življenja.
Dakle, od sva tri spomenuta bratska naroda imamo u našem sandžačkom identitetu ponešto ugrađeno, a istovremeno nismo u potpunosti ‘utopljeni/ujedinjeni’ ni sa jednima.
To što neki prigovaraju da “dosad nije postojala ta nacionalnost” (Sandžaklija), pa eto – sve ima svoj početak. Važno je da imamo podlogu za to. Zakonsku, vjersku, moralnu, humanu, biološku, stratešku … i historijsku podlogu. Što se tiče historije Sandžaka i sandžačkog naroda, naši preci su ovdje živjeli hiljadama godina. Čak, možda, desetinama hiljada godina (Pelazgi, preci Ilira, prema nekim podacima, ove prostore su naseljavali još prije 12 ÷ 15 hiljada godina).
I, kao što se Albanci vežu za Ilire a izjašnjavaju se da su po nacionalnosti Albanci, tako isto mogu i Sandžaklije: od nekadašnjih Ilira nastala je nacionalnost – Sandžaklija.
Vezano za našu (malo)brojnost, što nekima predstavlja prepreku da budu dio nečega “malobrojnoga, nemoćnoga …”, pa nikada nije postojala ni donja niti gornja granica brojnosti u kojoj mora biti jedan narod.
Ono što je, po nekim parametrima, možda trenutno najvažnije – (ne)uspjeh u procesu oslobođenja Sandžaka u vezi s nacionalnim opredjeljenjem – možemo reći slijedeće: u težnji i ukupnoj strategiji oslobađanja Sandžaka ništa ne gubimo ako se izjasnimo svi za jednu od navedenih varijanti ili se ‘podijelimo’ na sve četiri. Jer, svi smo ZA slobodu Sandžaka i nijedna od ovih nacionalnosti nije odstupila niti se odrekla toga cilja. Na referendumu, kada smo (u to vrijeme) po nacionalnosti svi bili “Muslimani” izjasnili smo se ZA slobodu i svi ostajemo pri tome.
Čak je u tom kontekstu, barem za taj segment nacionalnih interesa, varijanta “Sandžaklija” bolja od ostalih koje navodimo. Pogotovo za one koji žele da Sandžak stekne status višeg stepena autonomnosti i da na tome trajno ostane, prednost u izjašnjavanju za nacionalnost ima varijanta “Sandžaklija”.
Zašto ?
Zato što je s takvom varijantom najlakše ostvariti a zatim i zadržati ustavno-državnu kategoriju Sandžaka koja, općenito, ima viši stepen autonomnosti (autonomija, republika itd.).
Ako su mogla doseljenička genocidaška plemena osnovati “srpsku državu srbiju” i ostali njima slični slučajevi, zašto mi koji hiljadama godina živimo na ovim prostorima ne možemo definirati našu nacionalnost i teritorijalnu cjelinu ?
Ovome što dokazujemo u prilog ide i činjenica da su u Evropi u posljednje vrijeme veoma jaki pokreti i težnje za stvaranje nacionalnih država. U tom smislu, Sandžaklije bi imale pravo na Sandžak, na svoj entitet (republiku).
Stoga možemo, bez ustručavanja i kompleksa, zakoračiti putem ponosa i odlučnosti. Mi smo Sandžaklije i recimo to pred svima.
——————————————
Erkin Dacić
Razgovor o ovom članaku