Bilo je mnogo onih koji su se ogriješili o tadašnje zakone, ljudi koji su odbili da služe vojsku, ubili ne-koga i razne druge greške, svakoga dana pridruživali su se komiti.Odlukom Berlinskog kongresa, Crna Gora je dobila teri- torijalno proširenje, tako je Crnoj Gori pripala: Podgorica, Nikšić, Kolašin, gornje Vasojeviće, u koje spadaju Plav i Gu- sinje. Sva ova mjesta sa svojim okolnim selima priznala su ovu odluku koju je potpisao car. Plav i Gusinje nijesu priznali carsku odluku, kojom je ustupio ova mjesta Crnoj Gori. Na molbu crnogorskog knjaza, car odobri knjazu da ih silom pokori. Rugova zatraži pomoć od Albanaca u Sandžaku da se Plav brani. U to doba je rečeno:“ Ko je musliman i ko se Alahom kune, naprijed da se brani Plav“, ovom pozivu se mnogi Sandžaklije odazvaše. Dogovor je postignut, da kuća u kojoj ima dva muškarca sposobna za pušku, jedan pođe u rat. Postoji u narodu priča da je za ovu odbranu konsultovan Ali – paša Gusinjski, jer je u to doba on bio komandant turske vojske u Beranama. Takođe, vjeruje se da ih je on poma- gao oružjem krijući od cara. Pouzdano se ne zna da li je ovo tačno. Crnogorski knjaz po dogovor sa carem posla vojsku na čelu sa Markom Miljanovim da pokori Plav i Gusinje. Ru- gova, Plav i Sandžak dočekaše Marka Miljanova na mjest Nokšići kod Plava i potukoše ga do nogu. Bitka se odigrala 1879. godine. Marko Miljanov sa nešto Crnogoraca u rasulu pobježe sa bojnoga polja.
Iz priče mojih predaka znam da su dvojica Plunčana bili učesnici ove bitke i to: Brahim Feka Dacić i moj djed po ocu, Sadik Sulja Ljaići. Bajram Feka iz te bitke donese bajrak u Plunce, koji je oteo crnogorskom bajraktaru i pogubio ga. Taj baјrak Dacići i danas nose u svatovima.
Mustafa Imamović bosanski istoričar, u Istoriji Bošnjaka piše da je ovu bitku organizovao Ali – paša Gusinjac . Imamo- vić nije imao dobre podatke o odbrani Plava u trenutku kada je to pisao. Ne može biti tačno da Ali – paša kao carski oficir visokog ranga , pogazi carsku odluku. Caru se nije svidjelo to što su Rugova i Sandžak organizovali ovu bitku protivno njegovoj odluci, kojom je on dao odobrenje da se car silom prikloni njegovoj odluci. Po carskom odobrenju knjaz je po- slao vojsku na Plav. Ne može biti da Ali – paša nije znao za ovaj otpor koji se sprema za odbranu Plava. Ovo pišem po kazivanju moga oca, kome je njegov otac pričao tok događa- ja kao neposredni učesnik u svemu tome.
Novak Anđić iz Kaludre kod Berana pričao mi je da 1956. godine, kada je on bio star 96. godina, lično je poznavao Ali
– pašu. Novak u to doba kada je sa mnom razgovarao, tvr- dio je da Ali – paša nije znao šta se sprema i da je pomagao oružjem, ali da on nije organizovao. To je on radio tajno, pa kada je procurilo kroz narod pričalo se ovako i onako. Tom bitkom je komandovao Čelj Šabani Rugovac, po kazivanju mojih predaka.Vođe ove bitke nijesu smjeli da padnu u ruke turskim vlastima, već su pobjegli u komitu, što govori da
je ova bitka pripremana bez znanja vlasti i cara, koji je dao odobrenje da se Plav prisili na lojalnost vladaru. Pošto Plav ni silom nije pao, car umjesto Plava i Gusinja dade knjazu Ul- cinj i Bar. Da bi smirio tenzije između sebe i knjaza, pokloni knjazu jedan putnički brod. Tada Crna Gora dobija izlaz na Južni Jadran. Odlaskom organizatora Plavske bitke u šume, formira se rugovska komita u grupama, koja svakoga dana jača. Komita je propašću Turske 1912. godine, postala toliko omasovljena da prerasta u neki vid vojne formacije.
Od 1912. do 1924. godine, mnoga područja u Sandžaku bivaju raseljena, stanovništvo pobijeno i protjerano. To se radi samo zato što su muslimani, bilo kojeg da su porijekla.
Tada, 1912.i 1913.-te godine, crnogorska vojska pod ko- mandom Janka Vukotića i Avra Cemovića, u znak odmazde za poraz Crnogoraca kod Plava, vrši genocid nad narodom. Krsti muslimane, ko neće da se krsti, ubijaju, pale i pljaćkaju. Tada je cijela Rugova zapaljena i stanovništvo protjerano . Oni što su preživjeli ovaj pokolj pobjegli su na Kosovo, poro- dice, a muškarci u šume.
Albanci i muslimani priznaju Crnu Goru za svoju državu i Kralja Nikolu za svoga vladara, čestitoga i pravednoga. Iza njegovih leđa, rade se velike nepravde i zla tim ljudima.
Zbog genocida Plava i Rugove, rugovska komita napadne jedan crnogorski puk koji je krenuo prema Kosovu, a zano- ćio je na planini Štedim, i nanese mu velike gubitke.
Crnogorska vojska vrši veliku nepravdu nad narodom Ko- sova.
Crna Gora 1918. godine, gubi državnost, a Kralj Nikola biva protjeran iz Crne Gore.
Formira se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Na vlast dolazi Karađorđević i situacija se pogoršava. Komita postaje sve masovnija. Rugovsku komitu čine samo Rugovci, san- džačku: Sandžaklije, Albanci i muslimani, dok kosovsku čine samo Albanci sa Kosova. Poznavao sam dosta tih ljudi koji su pripadali komiti, pa sam sa njima i razgovarao, po njiho- vom kazivanju ovo i pišem. To su bili ljudi lavljega srca i živa istorija. Poznavao sam: Lata Murića iz Grahova kod Rožaja; Šabana Koljenu Husovića iz Koljena kod Rožaja; Kera i Avdu- lja Bralje sa ostalim Bralićima iz Koljena kod Rožaja; Mnoge od njih nijesam poznavao, ali su mi ovi koje sam poznavao pričali o njima. A to su bili: Brahim Balota, sa ostalim Balo- tama, Rustem Ljaja, koji je poginuo u obračunu sa turskom vojskom, 1908. godine, Reko Biševac, sa još nekoliko Biše- vaca. Skoro da nije bilo sela koje nije imalo nekoga u komiti. Sandžačku komitu sačinjavala je komita: pešterska, bihorska i komita donje Pešteri i N. Pazara. U toj komiti bilo je dosta komitaša, tzv. Kolašinaca, koji su napustili svoja ognjišta još 1878. godine, među njima su se isticali Sahit Hadri (Hadro- vić), Feriz Salko, iz Crniša kod Tutina, Hasići iz Naboja, Kola- šinci, Avdulj i Jusuf, Orle Kalić i Jusuf Mehonjić. Da nije bilo ove komite Sandžak bi bio očišćen od muslimana, kao što su mnoga mjesta očišćena.
Užice je imalo četrdeset dvije džamije i turbeta, pa je et- nički očišćeno 1863. godine, tako da tamo nema ni jednoga groba muslimanskoga. Sve je to očišćeno 1878. godine.
Ove podatke objavila je Beogradska TV.
Kosovsku komitu vodili su Ram Alija, iz vrela kod Pećke banje, Aljuš Drenica i Šaban Kopriva iz Poluže, zvani Šaban
Poluža. Rugovsku komitu vodili su Riza Zumber i Čelj Šabani, Salih Rama i mnogi drugi vođe komite. Čelj Šabani u odbrani Plava, komandovao je Rugovom i Sandžakom, te odbranio Plav zajedno sa Plavljanima, na čijem se čelu nalazio Jakup Feri, koji je poginuo u tom boju.
1915. godine, Austrougari su okupirali ove prostore, tada je srpska vojska pred Austrijom odstupila preko Sandžaka i Kosova za Albaniju. Naš narod, iako je podnio velike gubitke od 1912.-e do 1915.-e godine, dočekao je lijepo srpsku voj- sku i ukazao im gostoprimstvo .
Jedna divizija srpske vojske bila je stacionirana u selu Plunce kod Rožaja. Komandant te divizije, po činu pukovnik spavao je i hranio se kod Jašara Ljaića, zvanog Šaro. Plun- čani, i ako i sami gladni, klali su svoju stoku i hranili tu voj- sku. Kada je divizija pošla iz Plunaca, pukovnik pokloni Šaru jedan mlin za kafu i jednu pušku. Po dolasku Nemaca na ovim prostorima, uhapsiše Šara zbog te puške i osudiše ga na smrt. Iz Beranskog zatvora spasio ga je neki Crnogorac, kum Dacića. Dok su Nemci bili u Rožajama, Jašar Mehmeti pobježe u šume i komitova tri godine dana.
Kada su Nemci okupirali ove krajeve, svako se zabavio o svom jadu i genocid nad muslimanima prestade. U to doba vladala je velika glad i pomor naroda od kuge zvane „Špa- njolka“. Formiranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ostali narodi više ne predstavljaju ništa . Tada ponovo poči- nju nevolje za muslimane, bez obzira kojega su porijekla, sla- venskog ili albanskog. Žandarmi, paravojne i parapolicijske formacije vrše veliki teror nad narodom. Ubijaju gdje koga nađu van naseljenih mjesta. Noću uzimaju ljude iz kuća, na-
vodno, da ih ih vlast traži i ubijaju ih po šumama i potocima. Presretaju po putevima putnike, čobane kod stoke, proglase ih komitama i ubiju.
Noću se vrši pljačka stoke i imovine. Naša komita vrši osvjete, ubija žandarme, kidnapuju ih, ubijaju pripadnike paravojnih formacija.
Za našeg uhapšenog čovjeka zarobljavaju žandarme. pa ih razmjenjuju kao u ratu.
Parapolicijske i paravojne jedinice, koje su se zvale – kra- ljevi krilaši, čine ubistva, pljačku i teror nad muslimanima i Albancima.
Za neke slučajeve pričao mi je čuveni komita Lato Murić iz Grahova i Novak Anđić iz Kaludre, sela kod Berana, 1956. godine, bio je u dubokoj starosti, imao je tada 96. godina, bio je pripadnik „kraljevih krilaša“. Njegovo kazivanje je pot- puno identično kazivanju Lata Murića iz Grahova.
Ovako ide priča: Prvičanе koji su vodili odivu iz Rugove za selo Bukelj, krilaši su pobili na putu iznad Bukelja, u kome bijaše učesnik Novak Anđić, koji znavaše ime žene, a zvala se Galja. Novak priča da su Rugovce pobili, a da su žene pustili kako ne bi oskrnavili čojstvo. To isto mi je pričao i Lato Mu- rić. Ovaj slučaj se dogodio 1924. godine.
Rugovska komita jedne noći opkoli žandarmerijsku sta- nicu na planini Murgaš, iznad sela Boge, Rugova. Te večeri, kod stanice je zanoćio karavan iz Kaludre, Dapsića, Petnjika i drugih sela iz okoline Berana. Komita je te noći pobila sed- moricu žandarma, nekoliko ljudi iz karavana i zapalila stani- cu, koja nikad više nije postavljena na tom mjestu.
U jednom okršaju žandarma i komite, u selu Besnik kod Rožaja, poginuli su dvojica žandarma.
U znak osvete, krilaši jedne noći napadnu selo i pobi- ju sve Daciće koji su bili punoletni i koji su im pali u ruke. Među njima poginuo je otac Bela Kuča iz Biševa. Belo osta- de u stomaku svoje majke koja je bila po rodu iz plemena Kuča. Poslije smrti svoga muža, vratila se u svoj rod i rodila Bela kome dade svoje djevojačko prezime. Tako Belo Dacić postade Kuč.
Vlast organizuje veliku potjeru za komitom po šumama i selima. Što je bilo najgore, pokupiše po selima i gradovima stanovništvo, da brat brata ubija. Naša komita je sarađivala sa kosovskom i rugovskom komitom.
Poslije masakra u Besniku, naša komita saznaje od kosov- ske komite kojom rukovodi Ram Alija iz Vrela, da su žandar- mi i čitava potjera zakazali da im se peku jagnjad kod vrel- skih stočara na planini Sejnova, gdje će potjera da se gosti pečenim jagnjadima i kajmakom. Naša komita predvođena Sahitom Hadrovićem i Ferizom Salkovićem, pripremili su potjeri zasjedu kod neke česme gdje su trebali da ručaju. Tu dođe do velikoga okršaja. Komita tu ubi 14 žandarma i nekoliko rani.
Od komite poginuše dvojica, a dvojica su bili ranjeni. Ovo je bila osveta za masakar u Besniku .
Tako se nastavlja osveta za osvetom sve do 1924. godine.
1924. godine, Crnogorci napadoše Šahoviće i sela oko Šahovića, uz ogromne žrtve, paljevinu i pljačku. Šahoviće bi raseljeno i uništeno. Vlada Kraljevine Jugoslavije, i ako poodavno pravna država, ni jednim gestom nije reagovala, kao da se ništa nije dogodilo. Komita sada vrši teror nad nemu- slimanskim stanovništvom, uzima taoce, ucjenjuje ih i ubija. Vlast formira špijunsku mrežu po selima. Komita likvidira špijune i pali im kuće.
Često puta kazna se izvršava na nedužnim ljudima, zbog sumnje da su špijuni vlasti. Po priči Lata Murića, neki Iljaz prijavi žandarmeriji da je komita zanoćila u planini Šoljani više Plunaca. Žandarmi u toku noći opkoliše jednu jedinicu komite i naniješe joj velike gubitke. Tu poginuše četvorica i dva se raniše, a žandarmi prođoše bez gubitaka.
Komita posumnja da ih je prijavio Iljaz Murić iz Grahova, zapališe mu kuću, a njega ubiše, ni kriva ni dužna. Pravi Iljaz, koji je bio krivac bi primljen u službu žandarmerije i porodi- cu preseli sa sela u grad. Vlast naredi da se sva sela koja su blizu planinskih prevoja, presele u grad, pa tako mnoga sela ostadoše prazna.
Komita se preseli u kosovske i rugovske planine, a dije- lom pređe na Pešter. I dalje se obračunavaju komiта, žan- darmerija i krilaši. U selu Ervenice na Pešteri, došlo je do teškog obračuna žandarmerije i komite. Žandarmi u potjeri za komitom, zanoćiše kod velikog domaćina Džanka Gege. Komita saznade gdje su žandarmi na konaku i opkoli DŽan- kovu kuću. Jedan od Džankovih muškaraca, primijeti da mu je kuća opkoljena komitama, priđe na vrata svoje kuće i iz glasa vika „Komita“ i izgubi se u noć. Žandarmi se latiše oružja i nasta pucnjava. Tu je došlo do hvatanja za gušu. Žandarmi i komita pretrpješe velike gubitke.
U toj borbi pored ostalih, poginuše dvojica Grahovaca,
Latovih rođaka. Kada komita rastjera žandarme, ubi Džanka Gegića i zapali mu kuću i svu imovinu. Komita smatra kriv- cem čovjeka koji je vikao sa svojih vrata „komita“ te ga zato kazniše. Da to nije uradio, svi žandarmi bi tu izginuli, a gazdu bi zadesila ista sudbina. Ovu akciju komita je pripremala za žandarme, kao osvetu što vlada nije reagovala za masakar u Šahovićima. Komita je mogla da vrši osvjetu na srpska sela, ali im nije dala“besa“. Po tom pravu nedužni ne smiju da stradaju.
Kada vidješe kralj i vlada, da će da dođe do rata u San- džaku, vlada posla jednog od svojih ministara da smiri situ- aciju. Ovaj dođe u Sjenicu i Bijelo Polje da smiri narod. Kada je držao govor u Bijelom Polju, Rifat Burdžović skoči na binu, izvadi iz džepa jaja i njima umaza ministra, pa reče:“ Braćo i drugovi, ovaj vas sve laže, ovo je sve vlada kriva“. Žandarmi uhapsiše Rifata Burdžovića.
Ovo sam pisao po priči Husa Lukača, koji je bio službenik žandarmerije u Gostunu kod Bijelog Polja, a toga dana je obezbjeđivao ministra, i lično učestvovao u hapšenju Rifata Burdžovića.
Ja sam opisao pojedine slučajeve komita sa žandarme- rijom, a bilo ih je mnogo više i na više mjesta. Ja sam pisao o akcijama naše komite, a što se tiče rugovske i kosovske, znam da su sarađivali sa našom komitom, kako su tamo dje- lovali nemam podatke.
Razgovor o ovom članaku