Zašto o ovome govorimo?
Sumirajući nekolicinu historijskih informacija vezanih za kraj iz kojeg potičem, Pešter, naiđoh sasvim slučajno na izjavu Adrijane Hodžić, inače Bošnjakinje rodom sa Kosova o „ugroženosti i diskriminaciji bošnjačke manjine na Kosovu“. Protrljah oči, umih se za svaki slučaj, vratih da pogledam i ponovo vidim identično napisano stoji. Konfuzno, čitajući njena izlaganja i elaborate posumnjah na uticaj nekoga sa strane na nju da pokuša zaoštriti već dobro zaoštrene odnose Bošnjaka i Albanaca, ponajviše onih iz Sandžaka i sa Kosova, a koliko se stigoh upoznati pomenuta Adrijana je rodom iz „Bošnjačke mahale“ gdje ima mnogo življa porijeklom iz kraja odakle su moji doselili u Sarajevo, sa Pešterske visoravni. Većinu vremena provodeći sam, dugo sam razmišljao o toj izjavi poznajući lično Bošnjake nastanjene na Kosovu, od kojih čuvši mnogo stvari o toj sredini, iskreno i nimalo sarkastično nisam čuo da pomenuše „ugroženost“.
Zna li Adrijana koliko je sati?
Uvažena gđo ili gđice Hodžić, da li vi uopšte pratite ne svjetska, nego balkanska zbivanja? Da li ste u zadnje vrijeme i ako jeste, u kolikoj mjeri pratili stanje u Bosni i Hercegovini i Sandžaku? Bez trunke cinizma sam Vas pitao dva navedena pitanja. Zašto? Kao prvo, kada je riječ o diskriminaciji Bošnjaka na kompletnom Balkanskom poluotoku, Vi treba da znate da ogromnu, možda u cijeloj priči najveću i najtragičniju dozu diskriminacije Bošnjaci trpe godinama, sada već decenijama boreći se za sopstvena prava koja ih sleduju znate gdje? Ponajprije u svojoj matičnoj domovini, Bosni i Hercegovini. Drugo, da li ste Vi upoznati sa činjenicom da bošnjački đaci u pola države, tačnije u manjem bh. entitetu NIKAKO NEMAJU PRAVO NA BOSANSKI JEZIK i ime jezika im se GODINAMA NEGIRA uvlačeći očajne roditelje u neprekidnu borbu sa tamošnjim vlastima. Pređemo li istočnije na teritoriju Sandžaka, sa kojeg su predpostavljam i Vaši korijeni, koliko godina je vremenski prošlo od usvajanja i uvođenja nastave na bosanskom jeziku? A ako ste potanje upoznati sa situacijom, onda sigurno znate na šta je ličila ta nastava! Ako baratate nabrojanim informacijama, vjerovatno znate da su djeca i dalje nastavila da uče srpski samo domišljato „promijenjenog dresa“ imena jezika na kojem pohađaju nastavu. Poslije iznijetih argumenata, ako patite od kratkotrajne amnezije zadnji vremenski period, drage volje ću Vas podsjetiti da djeca bošnjačke nacionalnosti u školama na Kosovu itekako izučavaju bosanski jezik i ne samo što izučavaju svoj maternji jezik, nego ga tačno onako kakav on i jeste savladavaju kroz školski program na izvornoj „ijekavici“ koristeći pritom udžbenike štampane u Bosni i Hercegovini. Ako je obilježje jednog naroda jezik, o čemu dalje da pričamo i o kakvim diskriminatorskim odnosima većine nad manjinom govorimo? Uzimajući u obzir da su Bošnjaci manjina u obje republike i na Kosovu i u Srbiji, neuporediv je pristup učenicima u te dvije države, a kao vrstan poznavalac situacije u centru svih sandžačkih događaja, Novom Pazaru to odgovorno tvrdim i mogao bih diplomski rad na tu temu napisati vjerujte, a sigurno ćemo se složiti da na mlađima svijet ostaje i da za je naše potomstvo, ono što ostaje iza nas od krucijalne važnosti u kakve će odrasle i formirane ličnosti stasati.
I da ne zaboravimo…
Svugdje na kugli zemaljskoj, česta je upotreba riječi „nepravda“ što je i normlano, naročito u iscrpljujućim vremenima koja nas zadesiše. Ali na kraju, neke stvari treba sagledati realno i ne očekivati filmski idilične projekcije okrutne sadašnjice. Imajte na umu da je Predsjednik zemlje gdje se teritorijalno ubraja i „sjeverni Sandžak“ u sred Sarajeva naglasio da su Bošnjaci većina u samo tri opštine u Srbiji (baš one koje dijele Sandžak sa Bosnom i oslanjaju se na Crnu Goru i Kosovo) dok su Srbi većina u Bosni i Hercegovini u ogromnom broju, potencirajući ekonomsku superiornost i ekspanziju na bh. teritoriju i tržište, i opet naglašavam u sred glavnog grada matične države Bošnjaka. Pametnom dosta.
/Dino Shala/
Razgovor o ovom članaku