Aleksandar F. Giljferding: Manastir Banja – Nova Varoš – Sjenica

Aleksandar F. Giljferding (1831–1872), ruski konzul i putopisac XIX stoljeća, u svom djelu „Putovanje po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji“ (1857) ostavio je dragocjene opise prostora između Bosne, Sandžaka i Kosova. Poglavlje njegovog putovanja „Manastir Banja – Nova Varoš – Sjenica“ ima poseban značaj za historiju Sandžaka, jer pruža živu sliku društvenih, vjerskih i etničkih prilika sredinom XIX stoljeća. Ovaj fragment posebno je vrijedan za albanske i bošnjačke istraživače, jer Giljferding jasno bilježi prisustvo muslimanskih Albanaca u selima oko manastira Banja, u Novoj Varoši i u Sjenici.

1.Manastir Banja

Iza Dobruna proteže se, u dužini od tri sata hoda, jednolika borova šuma, koja pokriva Bijelo brdo2) i Budimliju3). Beskrajnim spuštanjem dolazimo u dolinu rječice Bukovice, pritoke Uvca, rijeke koja svojim većim dijelom čini granicu između Bosne i Srbije i uliva se u Lim, blizu mjestašca Priboja. U dolini Bukovice leže Štrpci, prvo hrišćansko selo na koje smo naišli na putu od Sarajeva. U njemu ima 80 kuća, sve pravoslavnih. Prenoćili smo u hrišćanskom hanu4), koji se, za razliku od muslimanskog, odlikovao čistoćom, uslužnošću i okretnošću handžije.Od Štrbaca počinje tzv. Banja-nahija. [1],   u oblasti poznatoj kao Stari Vlah.Manastir [2]. Banja leži vrlo visoko na grebenu koji se proteže između Lima i njemu paralelnog Uvca. Greben se zove Borje..Manastir Banja jedan je od najstarijih i najznačajnijih spomenika ovoga kraja, spominje se još u XII stoljeću i povezuje sa Stefanom Nemanjom. Građevina, iako oštećena vremenom, još uvijek čuva jasne osobine srednjovjekovne srpske arhitekture. Oko manastira nalazi se malo selo, čiji su stanovnici uglavnom muslimanski Albanci. Žive u skromnim kolibama od drveta i slame, bave se stočarstvom i poljoprivredom. Monasi su pričali da su im često uzimali zemlju ili ih pljačkali. U biblioteci manastira čuvaju se stari rukopisi na pergamentu, kao svjedočanstvo nekadašnjeg crkvenog života.

2. Nova Varoš

Iz manastira Banja, prolazeći kroz šumovita brda, stigao sam u Novu Varoš[4], mali grad podno planine Zlatar [5]. Grad je siromašnog izgleda, ali trg mu je živ, sa robom iz Peći, Novog Pazara i Sarajeva. Stanovništvo čine uglavnom muslimani – Albanci i islamizirani Slaveni – dok su kršćani mala i potlačena manjina. Giljferding ističe da je albanski element bio primjetan i u ovom gradiću.

3. Sjenica

Nakon dugog putovanja planinama stigao sam u Sjenicu [6], glavni centar Peštera [7]. Grad leži u širokoj ravnici, okružen planinama, s veoma oštrom klimom. Izgled grada tipično je orijentalan: uske ulice, niske kuće, nekoliko džamija i hanova. Trg Sjenice bio je vrlo živ, jer se ovdje ukrštaju putevi koji povezuju Bosnu s Kosovom i Crnom Gorom. Stanovništvo čine uglavnom muslimanski Albanci; u čaršiji se najviše čuje albanski jezik. Kršćana ima malo i žive nesigurno. Albanci su poznati po hrabrosti, ali i po krvnoj osveti [8]. Odnosi među muslimanima nisu uvijek mirni: Albanci su se često sukobljavali s islamiziranim Bošnjacima [9]. Sjenica se pokazala kao trgovačko čvorište Sandžaka i centar u kojem je albanski element imao vodeću ulogu.

Zaključak

Giljferdingov opis Manastira Banja, Nove Varoši i Sjenice svjedoči o historijskoj realnosti prisustva muslimanskih Albanaca u ovim krajevima. On naglašava da su Albanci dominirali društvenim i ekonomskim životom u Sjenici, bili dio muslimanskog stanovništva Nove Varoši i neposredni susjedi manastira Banja. Ovaj izvor iz XIX stoljeća ima veliku važnost u savremenim raspravama, jer jasno pokazuje da su Albanci bili osnovna komponenta identiteta Sandžaka. Time se pruža snažan argument protiv revizionističkih narativa i potvrđuje autohtonost albanskog stanovništva u ovoj oblasti.

Fusnote

[1] Manastir Banja – kod Prijepolja, uz rijeku Lim, spominje se od XII stoljeća, povezan sa Stefanom Nemanjom.

[2] Stari Vlah – planinska oblast između Sandžaka i južne Srbije, s mješovitim stanovništvom.

[3] Lim – rijeka koja izvire kod Berana, prolazi kroz Plav i Gusinje, te odlazi u Crnu Goru i Bosnu.

[4] Nova Varoš – osmanski trgovački i administrativni centar u XIX stoljeću, s većinskim muslimanskim stanovništvom.

[5] Zlatar – planinski masiv bogat šumama i pašnjacima.

[6] Sjenica – glavni centar Peštera, poznata po hladnim zimama i trgovini.

[7] Pešter – visoravan između Sjenice i Tutina, nastanjena uglavnom muslimanskim Albancima.

[8] Krvna osveta – dio albanskog običajnog prava, prisutna i u Sjenici XIX stoljeća.

[9] Odnosi Albanci – Bošnjaci – česti sukobi zbog zemlje i trgovine.

Ismet Azizi/ dardaniapress