Kada se analiziraju albanske stranke, možemo izdvojiti one koje više naglašavaju nacionalne interese od onih koji žele afirmirati vjerske vrijednosti. Upravo na tragu takve polarizacije nastao je 2014. godine Pokret BESA, koji je isticao islamske vrijednosti i čiji je kadar odranije bio prepoznat kroz akademski i NVO rad. Nažalost, takav politički subjekt privukao je mnogo pritisaka, koji su, u kombinaciji s unutrašnjim metodološkim razlikama, dovele do podjele.

Afrim Gashi rodio se 1977. godine u Skoplju, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirao je pravne nauke na Tetovskom Univerzitetu, a magistrirao je u Skoplju na Institutu društvenih, pravnih i političkih nauka. U mladosti se bavio muzikom, želio je postati ljekar – zato je završio medicinsku školu, a ranije zanimanje mu je bilo novinarstvo. Osnivač je i glavni urednik časopisa Šenja, koji izlazi od 2011. godine.

U politici je od 2014. godine, kao osnivač Pokreta BESA, a nakon razlaza, koji se dogodio 2018. godine, formira stranku Alternativa, čiji je i predsjednik. U pogledu političke orijentacije, Alternativa je stranka desnog centra koja zagovara konzervativne i tradicionalne vrijednosti.

Alternativa je od prošle godine dio Vlade Republike Sjeverne Makedonije, gdje učestvuju s tri ministra, tri zamjenika ministara i nizom direktorskih pozicija. S predsjednikom Gashijem razgovaramo o političkom stanju u Sjevernoj Makedoniji, o odnosima Makedonaca i Albanaca, o izazovima u euroatlantskim integracijama, o regionalnim vezama i posljedicama ruske agresije na Ukrajinu te o albansko-bošnjačkim relacijama.

STAV: Nakon teških kompromisa Republika Sjeverna Makedonija postala je članica NATO-a i počeli su pregovori s Evropskom unijom. Jesu li vrijedili tako teški kompromisi?

GASHI: Smatram da je Republika Sjeverna Makedonija hrabro i odlučno krenula svojim putem. Naravno, nije svaki kompromis lahko prihvatiti, ali kada gradite državu, kompromisi su razumljivi. Članstvom u NATO-u i otvaranjem pregovora za članstvom u Evropskoj uniji Sjeverna Makedonija okončala je svoj put ka državnosti; tranzicija je završena, stvaraju se mogućnosti i perspektive za razvoj na svim poljima, ne samo na ekonomskom već i na infrastrukturnom, obrazovnom, naučnom, kulturnom i svakom drugom razvojnom planu. Ako smo već garantirali sigurnost kroz članstvo u NATO-u, ako smo već na korak do punopravnog članstva u Evropskoj uniji, mislim da je vrijedilo. Ako malo podignemo lupu i pogledamo prema istočnoj Evropi, uvjerit ćemo se da smo izabrali najbolji put i to, možda, u posljednjem trenutku.

STAV: Sjeverna Makedonija polahko izlazi iz društveno-političke krize. Hoće li Vlada izdržati do 2024. godine, kada se održavaju redovni parlamentarni izbori?

GASHI: Kako vrijeme prolazi društveno-politička kriza sve više postaje prošlost. Sada smo suočeni s energetskom krizom, koja nije vezana samo za nas, ona je globalni problem. Međutim, u kontekstu vašeg pitanja, uvjeren sam da smo otvaranjem pregovora s Evropskom unijom ostavili iza sebe političku krizu u Sjevernoj Makedoniji. Ovo je dobra vijest, da ne kažem historijska, ali je sigurno dugo očekivana vijest. Ja se lično osjećam ispunjeno, jer smo ulaskom Alternative u Vladu omogućili stabilnost države. Da li će Vlada ustrajati do kraja mandata? Mislim da nema razloga da se to ne dogodi. Skupština ima stabilnu većinu, vlada funkcionira besprijekorno, a u energetskoj krizi, koja jača, ne znam mogu li novi izbori biti rješenje. Čeka nas hladna zima, može doći do problema sa strujom, što može utjecati i na socijalnu krizu, u čijem rješavanju svi treba da doprinesemo. Ovo nije vrijeme za unutrašnja prepucavanja za vlast. Ovaj problem nismo mi napravili, to je globalni problem, za koji nismo krivi, čak bismo rekli da nijedna država u okruženju nema bolji plan za suočavanje s krizom. Ovdje građani još nisu osjetili krizu zbog zalaganja ove vlasti. Šta bi bilo koja vlada više mogla učiniti?

STAV: Kako se vlada nosi s inflacijom i koje su vaše procjene za izlazak iz krize?

GASHI: Inflacija je jedna od najčešćih tema koja stalno provocira javnost, posebno u ovoj općoj energetskoj krizi. To je veliki globalni problem s kojim se cijeli svijet suočava. Kako god bilo, u našoj zemlji svi su osjetili da novac koji dobiju zimi nije dovoljan za porodične mjesečne troškove. To je razlog zašto je Vlada zamrznula cijene osnovnih prehrambenih proizvoda i ponudila finansijsku podršku za više od 200.000 najugroženijih porodica. Osim toga, Vlada je dala povlastice za preduzeća, tako da nema otpuštanja radnika. Postoji i subvencija za struju koja pomaže i malim i srednjim preduzećima. To znači da je inflacija dostigla svoj vrhunac i da je stavljena u takvo stanje da ne može generirati veće probleme. Nadam se da ćemo tako nastaviti do kraja ove krize.

STAV: Vjerujete li da će zemlje Zapadnog Balkana dobiti realnu šansu za ulazak u Evropsku uniju do 2030. godine, posebno imajući u vidu da je agresija Rusije na Ukrajinu “probudila” Zapad?

GASHI: Optimist sam da do 2030. godine barem Sjeverna Makedonija ima realnu šansu da uđe u Evropsku uniju. Volio bih da se to odnosi i na sve druge zemlje Zapadnog Balkana, ali s obzirom na probleme Bosne i Hercegovine i Kosova, koje imaju sa Srbijom, ne mogu reći da li će se to dogoditi. Ali, ako želimo da ovo pitanje sagledamo u kontekstu događaja u Ukrajini, mislim da to može samo ubrzati procese. Evropska unija konačno je shvatila da je odugovlačenje procesa integracije ostavilo prostora za ruski utjecaj, što će im sigurno biti pouka da svako odlaganje otvara prostor za druge aktere.

STAV: Demokratski svijet je solidaran s Ukrajinom, je li to dovoljno da ta zemlja izađe kao pobjednik iz rata?

GASHI: Ukrajina je najozbiljniji test Zapada u odnosu na demokratske vrijednosti i liberalnu demokratiju. Iako je bilo kritika da zapadne zemlje stoje samo na nivou solidarnosti, mislim da to nije slučaj. Stroge sankcije Rusiji, čak i po cijenu energetske krize u Evropi, kao i snabdijevanje Ukrajine oružjem za suprotstavljanje Rusiji, nisu samo čin solidarnosti. Da nije bilo te pomoći, Putin bi slavio pobjedu nad Ukrajinom 9. maja, kako je bio planirao. A što se tiče toga ko će biti pobjednik, prvo se trebamo dogovoriti šta za nas podrazumijeva pobjeda. Ako pod tim mislimo na osvajanje teritorija, nije sporno da Rusija može zadržati one dijelove koje godinama drži okupiranim, uz manje ili veće promjene, ovisno o mirovnom sporazumu. Ali, ipak, mislim da su najveći gubitnici ovog rata Putin i Rusija. Od zemlje koja je plin prodavala cijeloj Evropi, Rusija se pretvorila u državu izoliranu od svih zapadnih zemalja. Pokazalo se da njena moć nije dovoljna ni za ovladavanje Ukrajinom, a kamoli za nešto više. Dakle, nakon ovog rata Rusija više neće biti u prvoj ligi svjetskih sila

STAV: Kako ocjenjujete današnji status Albanaca u Sjevernoj Makedoniji? Kakav je suživot Albanaca i Makedonaca?

GASHI: Ne znam je li moguće odgovoriti na tako složeno pitanje u kratkom intervjuu. Međutim, pokušat ću. Prije svega, treba reći da su Albanci u RSM zvanično zastupljeni sa 30 posto, što znači da su oni drugi po veličini narod u zemlji. To znači da Albanci nisu manjina. Ali kakva je stvarna ustavno-pravna situacija? Ako pogledamo površno, u smislu koliko su Albanci zastupljeni u vladi, u državnim institucijama, naša ocjena može biti veoma visoka. Imate Albance na svim nivoima vlasti, od predsjednika Skupštine, ministra vanjskih poslova i prvog potpredsjednika Vlade, ministra finansija, imate Albance u pravosudnim institucijama, u diplomatiji i tako dalje. U odnosu na vrijeme prije 2000. godine, ovo je neizbježan napredak koji se ne može odbaciti ili poreći.

Međutim, ako pogledamo ko je nosilac suvereniteta države, kako su Albanci definirani u preambuli Ustava, kako je albanski jezik definiran u Ustavu i u zakonu o jezicima, vidimo da su Albanci tretirani kao i ostale manjine u državi, a RSM se definira kao monoetnička država makedonskog naroda s nekoliko manjina, među kojima su i Albanci. To znači da demografska slika ne odgovara stvarnoj državnoj regulativi. Imate nešto više od 50 posto Makedonaca, a država je “makedonska”. Suverenitet, nacionalni simboli, himna, jezik i drugi elementi pripadaju samo Makedoncima. Zato je prijedlog Alternative da u RSM imamo novu redefiniciju države, u smislu da se demografska realnost ogleda u državnoj upravi. Dakle, asimetričan odnos društvo – država mora se vratiti u simetrično stanje da bi bila ono što društvo jeste.

STAV: Kako gledate na odnose s Bošnjacima u Sjevernoj Makedoniji, ali i na odnose i veze Albanaca s Bošnjacima općenito?

GASHI: Svojim saveznicima u političkom smislu smatramo Bošnjake ne samo u Sjevernoj Makedoniji već i Bošnjake u Bosni i Sandžaku, a u historijskom i kulturnom smislu smatramo ih našom braćom. Ako koristimo izraze Edwarda Saida ili Marije Todorove, mi, Albanci i Bošnjaci, smo “onaj Drugi”, “Orijent” ili “Balkanci”. Genocid koji se nad Bošnjacima i Albancima vrši više od jednog vijeka jeste upravo iz tog razloga. Zato, iako je nakon raspada Jugoslavije fizička komunikacija između nas i Bosne prekinuta ili oslabljena, i dalje imamo istu sudbinu, slične kulturološke karakteristike – osjećamo se vrlo bliskima. Mi imamo razumijevanja zašto Bosna ne može priznati Kosovo, iako to albanska javnost očekuje. Čak i više od toga, mi smo mnogo zabrinuti za sudbinu Bosne i Hercegovine pred velikosrpskom težnjom. Dakle, ako imalo zavisi od nas, mi smo saveznici Bosne i Bošnjaka. A, po nama, članstvo u NATO ključno je za Bosnu i Hercegovinu, kao i za Kosovo. Ako se to ne dogodi, srpske teritorijalne pretenzije ostaju aktivne.

Druga dimenzija našeg odnosa s Bosnom jeste kulturna. Mi smo generacija koja je čitala predsjednika Izetbegovića i divila se njegovoj intelektualnoj moći, kao i njegovoj posvećenosti Bosni. Devedesetih godina prošlog vijeka Islam između Istoka i Zapada bilo je jedno od značajnijih štiva među nama. Kada govorimo o Bosni, ona za nas nije nešto daleko i nepoznato. Drugi autori, kao što su Haris Silajdžić, Husein Đozo, Enes Karić, Adnan Silajdžić te pjesnici poput Abdulaha Sidrana, nisu manje značajni. Naravno, tome je doprinijela i činjenica da mi, kao djeca rođena u Jugoslaviji, nismo imali jezičku barijeru da poznajemo bosanski jezik. Nažalost, jezik je bio prepreka Bošnjacima da imaju jasnu sliku o Albancima, njihovoj književnosti, historiji i kulturi, i zato mislim da moramo učiniti sve da poboljšamo interakciju između naša dva naroda u svakom smislu.

Bošnjake u Sjevernoj Makedoniji osjećamo kao braću; uvijek smo bili na njihovoj strani u svakoj situaciji. Njihova je uloga u našem društvu nezamjenjiva. Mi imamo jednog akademika Ferida Muhića, kojem svi zavide u intelektualnom smislu, a on je “Drugi” u našem društvu i za njega nema mjesta u Makedonskoj akademiji nauka i umjetnosti. Osim toga, imali smo i imamo jaku i dobru saradnju s lokalnim Bošnjacima. Neko vrijeme smo ih ohrabrivali da jačaju svoje stranke, jer postoji tendencija da se oni spajaju u SDSM, pa i VMRO. Zato smo, sada kada imamo bošnjačke stranke, otvoreni i spremni da sarađujemo s njima i, ako je potrebno, da budemo njihov glas u njihovim zahtjevima.

U odličnim sam odnosima sa svim bošnjačkim političkim akterima u našoj zemlji i u potpunosti poštujem njihovu političku odluku bez želje da na bilo koji način na nju utječem, ali mi je posebno drago što je SDA podmlađena u Sjevernoj Makedoniji na čelu s Dželalom Hodžićem, kojeg dugo poznajem i s kojim smo imali prilike da radimo zajedno i kad se nije bavio profesionalno politikom. Mislim da je jaka SDA u Makedoniju veći razlog da se Bošnjaci prepoznaju gdje god bili. Moram ponovo naglasiti, mi poštujemo njihovu volju i radit ćemo sa svim bošnjačkim predstavnicima u našoj zemlji. Ako se možemo pohvaliti, možda smo jedini albanski političari u Sjevernoj Makedoniji koji se obraćaju Bošnjacima na bosanskom jeziku, učestvuju na njihovim skupovima i proslavama i smatraju ih više od svojih sugrađana.

STAV: Kosovo još nema svoje mjesto u Ujedinjenim nacijama. Očekujete li da Kosovo uhvati priključak sa zemljama Zapadnog Balkana na putu ka Evropskoj uniji i NATO-u?

GASHI: Rješavanje problema Kosova kompleksno je pitanje. Naravno, Kosovo će jednog dana imati svoje zasluženo mjesto u okviru UN-a, bit će članica NATO-a i Evropske unije. Jasno je da je put Kosova ka nezavisnosti, priznanju i prihvatanju teži od puta drugih zemalja, ali to je sudbina “Drugih”. Za mene nije pitanje da li će se to dogoditi, već kada. To je teško predvidjeti iako su moja očekivanja optimistična, posebno nakon novih dešavanja na istočnoj granici Evrope, gdje je Zapad, možda, postao uvjereniji da se ovaj problem ne može više toliko odugovlačiti.

STAV: Da li je pozicija “neutralnosti” Srbije od NATO-a dugoročno održiva?

GASHI: Ovo zahtijeva detaljnu analizu i razradu. Činjenica da Srbija ne pristaje biti pod okriljem NATO-a daje joj mogućnost za nekontrolirano naoružanje, nabavljanje nestandardnog naoružanja za naše prilike, saradnju s Rusijom i Kinom u sigurnosnom smislu, što nije samo problem za njene susjede, nego je ovo rak u tijelu Evrope i na granicama NATO-a. Mislim da će nakon završetka ukrajinske krize Srbija morati donijeti odluku. Neće moći igrati na dvije stolice, da crpi resurse sa Zapada i da uzima oružje od Putina. Zato to za mene nije “neutralnost”, to je “rusko tijelo” na Balkanu i Evropi. Zapad već duži niz godina tolerira i zatvara oči pred ruskim utjecajem u Beogradu. Kada smo se mi žalili na ovakav položaj Srbije, koji ugrožava našu sigurnost, možda nisu htjeli da slušaju naš glas, ali sada kada Rusija prijeti cijeloj Evropi, a Srbija igra na kartu “neutralnosti”, pogotovo što je odbila da uvede sankcije Rusiji, zapadne zemlje treba da shvate kako je to sigurnosni problem koji ne predstavlja opasnost samo za balkanske zemlje već i za ostatak svijeta.

Mislim da je krajnje vrijeme da se otvori suštinski dijalog za rješavanje svih sporova na Balkanu, posebno na Kosovu sa Srbijom i u Bosni i Hercegovini sa Srbijom, koja drži Republiku srpsku u svojim rukama. Srbija treba da shvati kako su njihove državne i vojne strukture devedesetih godina počinile genocid nad Bošnjacima i Albancima i mora smoći snage da se za to izvine, a onda treba priznati Kosovo, te pustiti da Bosna i Hercegovina postane jaka, funkcionalna i ravnopravna država. Kada se to desi, uvjeren sam da će Srbija izaći iz te neutralnosti i postati članica NATO-a i Evropske unije. Ja tako gledam na “region” u budućnosti. Tako želim da bude i za to radim. Da li će to tako zaista biti, zavisi od mnogo faktora, ali najvažnija je snaga naše političke volje.