》Predavač iz predmeta “Politička filozofija” profesor emeritus sa Univerziteta u Tuzli Enver Halilović decidno je iznio stav da je Josip Broz Tito ukinio Zemaljsko antifašističko vijeće Sandžaka (ZAVNOS), a samim tim i Sandžak.
“ZAVNOS je ukinuo sam sebe i time lišio Sandžaklije političkih, pa i velikog broja građanskih prava. Cjelina je istina, kad se proces završi i posmatra u cijelom toku, od nastanka do kraja, onda se vidi šta je u pitanju.
ZAVNOS nisu ukinuli ni (muftija) Šećeragić ni profesor Vukosavljević, nego ga je ukinuo Tito. Šta je moglo da se uradi u tadašnjem vremenu dok je Tito bio živ, a da on nije odlučio. Sve je drugo bilo praktično farsa, provođenje procesa, administrativna procedura koja je trebala da se provede“, rekao je Halilović na predstavljanje „Zbornik radova ZAVNOS – historijske okolnosti autonomije Sandžaka“, u Bošnjačkom nacionalnom vijeću.
Govoreći o svom radu u Zborniku naglasio je da, Tito i titoizma kao politička doktrina, nisu bili razlog samom ukidanju ZAVNOS-a, faktičkom ukidanju Sandžaka, već da Bošnjaci nisu imali svoje ime do kraja Titovog života.
Profesor Halilović smatra da bez političke ravnopravnosti i jednakosti svih naroda – Bošnjaka, srba, Hrvata … u Bosni, srbiji i Hravtskoj, po principu reciprociteta – nije moguće kvalitetno rješenje nijednog nacionalnog pitanja u bilo kojoj od njih pojedinačno, niti može biti osnova dobrosusjedskih odnosa i prijateljstva. To znači da su svi srbi u Hravtskoj, srbi i Hrvati u Bosni i srbiji, Bošnjaci u srbiji i Hrvatskoj postaju konstituentni narodi svih ovih država na demokrtaskim i građanskim principima, te svi iz historijskih i političkih razloga, svi oni na to imaju pravo.
„Nepravedno je historijski i politički da jedna etnička i nacionalna prava imaju narodi susjednih država u Bosni, a druga manje ili neznatna ima narod Bosne , Bošnjaci koji žive u srbiji, u Sandžaku ili srpski narod koji živi u Hrvatskoj“, naveo je profesor Halilović u svom radu koji je predočio a koji je objavljen u Zborniku radova ZAVNOS – historijske okolnosti autonomije Sandžaka.
Historijske događaje, objasnio je, treba posmatrati s aspekta njihovog smisla i vrijednosti, šta je prethodilo i nastalo iz nekog događaja, krajnjeg rezultata.
Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina je proglašena zajednicom naroda, nekih koji su tu došli i nije ih bilo kroz cijelu historiju, do kraja osmanskog perioda, a neki su, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu došli nakon osmanskog perioda.
„Moramo se osloboditi koncepta promišljanja iz Drugog svjetskog rata, te sheme i sadržaja koji je u našim glavama uglavljen: da ono za šta znamo da ne valja, priznajemo da “valja”.
To je najozbiljnije suzbijanje svijesti ljudi. Sa ovog aspekta ne možemo reći da je bošnjačko pitanje riješeno. Bošnjačko nacionalno pitanje u cjelini nije riješeno sve dotle dok se ne napravi, ne stvori i ne riješi pitanje Bosne i Hercegovine, odnosno dok se ne riješi pitanje Bošnjaka Sandžaka“, zključio je on.《
——————–
(SNews)
Razgovor o ovom članaku