Broj sto četrdeset i četiri nipošto nije mali broj, ali uopšte nije ni konačna cifra svih onih Albanaca koji su pali braneći Novi Pazar. Toliko ih je evidentirano samo na Gazilaru.
O njima se decenijama nije govorilo glasno, ali se oni nisu ni zaboravljali, te se prenosilo sa generacije na generaciju, kao što i Gazilar stoljećima svjedoči o časnoj tradiciji ovog grada.
Uvijek je dakako bilo onih koji su pokušavali da oskrnave svetost Novog Pazara, svetost i Gazilara, pa i svetost oviih sto četrdeset i četvoro hrabrih ljudi – njerëz të guximshëm, kao i svega onoga što ovi ludi skrnavitelji nemaju pri sebi.
Postavljanje spomen ploče porodici Haljiti, poslužilo je zlonamjernim ustima u službi velikosrpskog režima, za još jedan pokušaj skrnavljenja Gazilara i svijetle povijesti Novog Pazara.
Mumin efendija je došao u Novi Pazar iz sela kraj Kumanova, oženio se kćerkom tadašnjeg predsjednika opštine i uglednog Pazarca, a na koncu, zajedno sa svojom porodicom položio svoj život u Pazaru.
Inače je svršenik jednog od najstarijih i najeminentnijih svršenika kairskog El-Azhara, što je već dovoljan pokazatelj da je ovaj veliki intelektualac samim tim dao veliki doprinos Novom Pazaru. Svakako, na temu njegovog doprinosa voljenom Pazaru, moglo bi se itekako govoriti i pisati.
Njegova, tada šestogodišnja kćerka Refaheta i jedina preživjela taj događaj, već duže vrijeme je iskazivala želju i ulagala napore da se i ova žrtva obilježi. Jedini cilj toga je bilo njegovanje sjećanja na ono iz prošlosti, na šta smo prema budućnosti, dužni da njegujemo sjećanje.
Nažalost, to je u pojedinim medijima interpretirano kao zlonamjerna “albanizacija”?! To je naravno izlišno komentarisati, Mumin efendija je Albanac, koji je cijeli svoj život uložio za glavni grad Sandžaka, a sjećanje na njega i sama spomen ploča su napisane na bosanskom jeziku… Riječ je o jednoj dobro poznatoj paroli, gdje se igrajući na kartu albanofobije ne kani ništa drugo nego upravo oskrnaviti Novi Pazar, Gazilar, porodica Haljiti i svi mi.
Izlišno je komentarisati, jer takve treba žaliti, njih će povijest upamtiti na način na koji upamtila i one koje su u vrijeme Drugog svjetskog rata i u mnogim drugim povijesnim trenucima kidisali na Novi Pazar. Mumin efendija, onih sto četrdeset i četiri junaka, kao i one koji su generacijama njegovali sjećanje na prave vrijednosti, uključujući i danas kada postavljamo spomen ploču, povijest će pak, zapamtiti na jedan drugi način.
/dardaniapress/
Razgovor o ovom članaku