Ubrzano, fluidno proširena vijest, nekim „dušebrižnicima“ je munjevito izmamila osmjeh na lice, zasigurno priželjkujući najgori mogući završetak. Nažalost po njih, a na sreću svih nas koji istinski podržavamo komandanta zbog njegove čuvene hrabrosti i odvažnosti, stvari su okončale pozitivnim ishodom. Vijest o oboljenju, kao što navedosmo jako se brzo provukla u sve moguće medijske pore, a nedugo zatim istim inenzitetom i brzinom informisani smo o njegovom stabilnom stanju i puštanju u skorije vrijeme.
Iskreni da budemo, nikad bolje izgledao nije.
Poslije izlaska, logičnim slijedom stvari, slijedi duži oporavak o bilo kojoj bolesti da je riječ. Ugledavši fotografije objavljene od strane mnoštva medijskih kuća, nakon samog izlaska izgledao je oporavljen i spreman za daljnju životnu borbu kako to dolikuje ljudima sličnim njemu. Isplivaše i prve fotografije nevezane za medinicinski domen globalno, u prirodi, gdje komandant vidno, iako nedavno pušten iz bolnice izgleda bolje i spremnije nego ikada. Proširile su se glasine da je dao svoje lično mišljenje o filmu koji je dosegao vrhunac u sferi dolaska do trijumfalne i globalno poznate nagrade „Oskar“ (The Academy Awards) „Quo vadis, Aida?“, ali ovoga puta tu tematiku nećemo detaljnije, podrobnije komentarisati, jer i ako jeste dao svoj osvrt, mišljenje i zaključak, sigurno ga jedao kao osoba koja je živi svjedok mnoštva nemilih i šokantnih događaja.
Povucimo paralelu.
Nebrojano mnogo puta, istočno od Bosne i Hercegovine, ali i u njoj samoj okarakterisan je od komšija druge provinijencije tj. vjere kao krvolok, nemilosrdnik i osoba žedna krvi neprijatelja. Nebrojano mnogo puta su ga željeli privesti pred njihovo viđenje „lica pravde“, koje je svakako dijametralno suprotno istinskoj, pravoj predstavi tih dvaju riječi. Beskompromisno se predao i otišao dokazati svoju nevinost pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Den Haagu, a sada nakon silnih i mukotrpnih iskušenja, metaforički bih kazao da izgleda kao lav u punoj snazi. Sušta suprotnost su presuđeni ratni zločinci, veličani kao heroji po određenim državama, gradovima, naseljima i selima koji se kao, opet metaforički kazano, miševi kriju po podrumima, bunarima i štalama od organa gonjenja i koje ti isti „usrane“, „upišane“ i zakamuflirane sa bradom do pojasa i kosom do ramena izvlače iz bunkera u kojim su se „štekali“ desetak i više godina.
Da još dugo proživiš, gazijo naš dragi.
Mnoštvo iskušenja, nedaća, okolnosti koje bi mnoge i na djelo suicida natjerale, stoječki, borbeno u gardu si pobijedio, kao što se desilo i sada Jedinom Bogu hvala. Ovim putem, od srca još mnogo godina kvalitetnog i produktivnog života u miru, zdravlju i kako mi to volimo reći „rahatluku“, žele ti tvoji Bošnjaci, sandžački lavovi, kao i braća i prijatelji širom Balkanskog poluotoka, a dušmani nek grizu prste od sujete, pakosti i zlobe koju taje u svojim mračnim prsima!
Razgovor o ovom članaku