Plejada pseudointelektualaca iz Novog Pazara, sistematski frustrirana i instruirana od velikosrpske politike, nikako se ne mire sa sandžačkom stvarnošću. Njihova antipatija i antialbanizam ništa nije novo, već je starog porijekla, zlo poniklo u kuhinjama diskriminatorske politike Beograda. Služenje i distribucija antialbanske politike u Sandžaku, nažalost, pronašlo je svoju klijentelu u nemalom broju bošnjačkih profesora, koji su zaraženi ovim virusom trajnog životng vijeka.
Nikako se ne može otkriti vakcina protiv asimilacije sandžačkih Albanaca. Čitav asimilacijski arsenal provokativne crkve i Srpske akademije nauka, ispražnjen je u Sandžaku i imao toliko uspeha, da niti njegovi dizajneri nisu mogli zamisliti.
Ove srpske institucije sa poznatim programima protiv Albanaca, ma gdje se nalazili, našle su veliku podršku kod nekih profesora koji su obrazovani u panslovenskom duhu.
Diskriminatorska politika se i ranije sprovodila, a itekako se i sada sprovodi i uz pomoć ekstremističkih “islamističkih efendija” i samozvanih akademika, ali koji nisu ništa drugo osim kontingent koji je dresirala Srpska akademija u Beogradu.
Albanci, ali i Bošnjaci u Sandžaku direktno su ugroženi od ovih srbofila, koji su nažalost vršili i vrše psihološko nasilje nad ljudima u toj pokrajini.
Manijakalno ponašanje dresiranih poslušnika, daje izutetno uznemirujuće rezultate u Sandžaku. Oni su propagatori antialbanskih, šovinističkih i albanofobnih projekata Sprske akademije. U njihovim tabloidima se spominje “Zeleni ćulah” (1980-ih se govorilo o “Zelenoj transvezali”) sa panslavističkom propagandom i pokušajima širenja straha od “albanizacije Bošnjaka”. To šire neki domaći političari, islamski klerilakci i panslavistički profesori bošnjačke nacionalnosti.
Jasno se vidi da je srpska šovinistička politika u Sandžaku “zaposlila” znatan broj “intelektualaca”, koji su bili zaduženi za posrbljivanje Albanaca i Bošnjaka u Sandžaku.
Dakle, da bude jasno da je posrbljavanje Albanaca i Bošnjaka u Sandžaku projekat koji moraju primjeniti Srbi, a najprije njihove sluge. Ova kampanja ne zahtjeva komentare kada vidimo novo kretanje određenih politika u Crnoj Gori, gdje je predviđeno formiranje nove etničke pripadnosti sa vrlo tendencioznim nazivom “crnogorski muslimani”.
Dakle, oni imaju određeni cilj, povećati broj Crnogoraca u ovoj zemlji, jer su ugroženi velikim brojem pripadnika srpske nacionalnosti u Crnoj Gori. Također i Srbija hoće “srpske muslimane”.
Sav ovaj pritisak vrši se na Albance i Bošnjake, kako bi na sljedećem popisu stanovništva građani imali nametnutu nacionalna deklaracija, a ne njihovu deklaraciju.
Njima nije problem susreta sa bilo čime, ali samo ne sa Albancima, prema tom pojmu imaju neizliječivu nepodnošljivost. To je poenta ove srpske politike koju sprovode njeni podanici, hizmećari u Sandžaku.
Razgovor o ovom članaku