Vijest da su predstavnici Stranke pravde i pomirenja (SPP) jučer potpisali sporazum sa Srpskom naprednom strankom (SNS), u Sandžaku nije dočekana sa posebnom pažnjom.
Najprije, SPP je još prije šest godina deklarisala da im je SNS “otvorila srce” i jedino je čudno da se nakon toliko vremena realne koalicije, tek sada i potpisuje formalno.
Također, građani Sandžaka su uvelike habituirali na to što im se iz Beograda decenijama obećavaju megalomanski projekti, od kojih ništa ili skoro ništa ne bude ostvareno, dok se pljačkanje Sandžaka, njegovih prirodnih bogatstava i svih građana, bez obzira na nacionalnu pripadnost, jednako nastavlja.
No u jučerašnjem politikantskom cirkuzu postoji jedna zabrinjavajuća činjenica.
Naime, preko medija je isticano pomirenje i normalizacija, kako je rečeno, između Bošnjaka i Srba, a što je sporno utoliko što je prije svakog pomirenja i normalizacije potrebno najprije procesuirati zločine, čime bi se ostvarile pretpostavke da se neće ponoviti.
Nema sumnje da je pojam pomirenja i normalnosti nešto što je utkano u civilizacijsku tradiciju Sandžaka i da tome teže svi njegovi građani koji su svjesni svoje domovinske pripadnosti. No problem ove normalizacije je zapravo u nenormalnom stanju u kojem se Srbija, pa tako i Sandžak nalazi, te i u pomirenju, gdje jedna strana, i to ona koja je činila zločine, otvoreno pokazuje da ga zapravo ne želi?!
Inače, u samom saopštenju SNS nema nijednog spomena Sandžaka, a za Bošnjake se jasno implicira da su vjerska skupina
Razgovor o ovom članaku