Odmah nakon jučerašnjeg izlaganja Šaipa Kamberija u državnom parlamentu Republike Srbije, uslijedila je salva, istina nemuštih i slabo argumentovanih, ali brojnih negativnih i veoma agresivnih reakcija. Zapravo, do kraja sjednice su se brojni poslanici osvrtali na njegove riječi. To sve uostalom i govori o tome koliko je snažno Šaip Kamberi uzdrmao šovinističke duhove Beograda.
Odmah pošto je gospodin Kamberi završio, svoj osvrt je dao predsjednik Skupštine Ivica Dačić, a i odmah nakon toga se javio za riječ i poslanik Milenko Jovanov iz stranke Aleksandra Vučića.
Naravno, Dačić i Jovanov su odbacili Kamberijeve tvrdnje o ugroženosti Albanaca, ali i o ugroženosti Bošnjaka, uostalom i svih “običnih” građana Srbije, a što je gospodin Kamberi sasvim jasno u više navrata podvukao. No, ni Jovanov niti bilo koji drugi poslanik koji je replicirao, nije dao odgovor niti na jedno jedino decidno Kamberijevo pitanje.
Pitanje o broju zapošljenih Albanaca u javnim ustanovama, primjerice na naplatnoj rampi u Bujanovcu, kao i brojna druga koja je Kamberi postavio, ostala su bez odgovora. Da ne spominjemo i Kamberijevo pitanje masovne grobnice Albanaca u glavnom srpskom gradu, na Batajnici.
“Priča o tome kako je ugrožen… Dakle on u Skupštini Srbije priča o tome kako je ugrožen u Srbiji?”, u čuđenju je Jovanov postavio pitanje.
Riječ je vrlo opasnoj tezi. Hoće reći kako sama činjenica da je srpska vlast “dozvolila” Kamberiju da bude u Skupštini Srbije, već i navodni dokaz o tome da nema ugroženosti?!
Ne, cijenjeni predstavnici srpskog režima, apsolutno ste u krivu! Činjenica da je Kamberi poslanik u Skupštini Srbije, nije dokaz da su Albanci jednakopravni.
Ta činjenica govori da su Albanci izabrali svojeg predstavnika i ništa više. Govori da su Albanci odlučni u borbi za ravnopravnost u svom identitetu, a nipošto ne govori o nekoj “velikodušnosti” srpske države ili režima.
Osim ovog primjera, iste “dokaze o demokratičnosti Srbije” su iznosili poslanici vladajuće većine i na prethodnoj sjednici, a nakon izlaganja gospodina Kamberija i Imamovića. Štaviše, jučer se u sličnom tonu izjasnio i srpski predsjednik Aleksandar Vučić, a kako je prenio Tanjug.
Ovakav pristup, gdje se i za samo učešće u parlamentarnoj demokratiji očekuje maltene i zahvalnost državi, zapravo indirektno i latentno, ali i sasvim jasno insinuira eventualnu i mogućnost zabrane takvog učešća.
Potpuno izbacivanje pripadnika manjina iz izvršne vlasti, pa čak i ovih spomenutih, koji su predstavnici manjina samo u formalnom, deklarativnom smislu, posljedica je šovinističkog opredjeljenja aktualnog srpskog vođstva.
Činjenica da je od 250 poslanika svega 6 opozicija, činjenica je totalitarizma. Činjenica da su tih šestoro jedinih opozicionara predstavnici nacionalnih manjina, činjenica je koja itekako već sama po sebi puno govori.
Nije li sve ovo i nagovještaj nekih budućih poteza? Pokazuje li Srbija na taj način da politika “sto muslimana za jednog Srbina”, a koji je primjer naveo gospodin Kamberi, uopšte nije napuštena?
Neka nas razuvjere u ovoj sumnji. Nije eventulni ulazak manjina u vladu razuvjeravanje, neka rasvijetle Batajnicu i vjerovaćemo da srpska država i vlast prave zaokret od svoje zločinačke prošlosti. Bliske prošlosti.
/DARDANIAPRESS/
Razgovor o ovom članaku