U historiji Balkana postoje dokumenti koji govore snažnije od propagande, snažnije od školskih udžbenika i snažnije od službene šutnje. Jedan od njih je američki izvještaj iz 1919. godine pod naslovom “Serbian Massacres of Albanians in Montenegro”, dokument koji je sastavio američki oficir Sherman Miles za mirovnu konferenciju u Paris.
Ovaj izvještaj opisuje stvarnost koju su mnogi pokušali prikriti: masakre, protjerivanja i etničko čišćenje Albanaca u krajevima Montenegro i Sandžaka nakon Prvog svjetskog rata.
Plav, Gusinje, Rožaje i Pešter
Dokument posebno spominje područja Plav, Gusinje, Rožaje i Pešter, gdje su, prema navodima izvještaja, počinjeni teški zločini nad albanskim stanovništvom.
Pešter – 95% albanski prema američkom dokumentu
U završnom dijelu izvještaja navedeni su podaci o etničkom sastavu pogođenih oblasti.
Za Pešter se navodi: 20.000 stanovnika, 95% Albanci, 5% Srbi
Dakle, prema američkom dokumentu iz 1919. godine, Pešter je bio kraj sa ubjedljivom albanskom većinom.
To predstavlja snažan izazov narativima koji pokušavaju izbrisati albanske tragove na ovom historijskom prostoru.
Rožaje u plamenu – 700 Albanaca ubijeno bez otpora
Izvještaj jasno navodi:
U regionu Rožaja mnoga sela su uništena, a 700 Albanaca je masakrirano bez pružanja otpora.
Dakle, nije riječ o ratnim sukobima, nego o ubistvima civilnog stanovništva. Rožaje se u ovom izvještaju pojavljuju kao mjesto državnog terora.
Plav i Gusinje – žrtve žene, djeca i starci
U dokumentu stoji:
U Plavu i Gusinju masakrirane su 333 žene, djeca i starci.
Ova rečenica sama po sebi govori o prirodi operacije. Nije vođen rat protiv naoružanih snaga, nego napad na nezaštićeno stanovništvo.
Albanske izbjeglice kod Skadra
Sherman Miles navodi da je vidio između 2.000 i 2.500 albanskih izbjeglica u blizini Shkodër, dok su mnogi drugi bili sklonjeni po planinama.
Piše da su ti ljudi stigli samo sa odjećom koju su imali na sebi.
Dodaje: Samo sila, teror i zvjerstva mogli su izazvati takav egzodus.
Potresan zaključak američkog oficira
Na kraju izvještaja Miles navodi:
Vjerujem da su srpsko-crnogorske snage masakrirale veliki broj Albanaca kako bi ih natjerale da napuste svoja ognjišta.
To je jasan opis onoga što bi se danas nazvalo etničkim čišćenjem.
Zašto se o ovom dokumentu šuti?
Zato što ovaj izvještaj: potvrđuje albansku većinu na Pešteri, dokumentuje masakre u Rožajama, svjedoči zločinima nad civilima u Plavu i Gusinju, govori o organizovanom protjerivanju Albanaca
Upravo zbog toga ovakvi dokumenti rijetko se spominju.
Zaključak
Historija Albanaca u Pešter, Rožaje, Plav i Gusinje ne počinje današnjom šutnjom. Ona je zapisana i u međunarodnim dokumentima iz 1919. godine.
Američki izvještaj Sherman Miles ostaje svjedočanstvo koje ne blijedi:
tamo su živjeli Albanci, mnogo Albanaca – i bili su pogođeni nasiljem.
DardaniaPress
Sjećanje ne umire. Dokumenti govore.
Orginalan dokumenta u sledečim naučnim sipoziumima, i knjigama.
Discussion about this post