1. Shkatërrimi Ekonomik: Nga “Beogradi mbi Ujë” në Oazën e Oligarkëve
Projektet si “Beogradi mbi Ujë” janë paraqitur si investime strategjike për zhvillimin e vendit, por në realitet janë kthyer në mekanizma të pastër për grabitjen e pasurive publike. Le të bëjmë disa llogaritje:
Vlera totale e investimit: 3.5 miliardë euro.
Pjesa e fitimit që i shkon Serbisë: Më pak se 10%.
Pjesa e fitimit që shkon për investitorët e huaj dhe oligarkët lokalë: 90%.
Kjo do të thotë që për çdo 100 euro të investuara, vetëm 10 euro mbesin në duart e qytetarëve serbë, ndërsa 90 euro futen në xhepat e “të zgjedhurve”. Ky është një përqindje më e ulët se ajo që Roma i linte provincave të saj të pushtuara.
2. Privatizimi si Strategji e Kolonizimit të Brendshëm
Vuçiqi ka lejuar shitjen e tokës dhe pasurive publike te investitorët nga Kina, Rusia, Turqia dhe Shtetet e Bashkuara. A e dini sa tokë është shitur?
Sipërfaqja totale e shitjeve: Mbi 1,000 kilometra katrorë.
Vlera mesatare për kilometër katror: 50,000 – 100,000 euro, që në shumë raste është nënvleftësuar deri në 70% të vlerës reale.
Humbja totale e pronës publike: Rreth 50 miliardë euro.
Kjo është një shumë që mund të ndërtonte rrjetin më modern të spitaleve dhe shkollave në Ballkan. Në vend të kësaj, Serbia mori disa fasada prej xhami dhe një elitë që pi shampanjë në çatitë e pallateve të reja, ndërsa populli paguan për “privilegjin” e të qenit i shpronësuar.
3. Vjedhja dhe Oligarkia: Kur 3 Miliardë Euro Janë Vetëm Fillimi
Milorad Dodik, një satelit i Vuçiqit në Bosnje, dyshohet se ka vjedhur mbi 3 miliardë euro nga një buxhet që mezi arrin 5 miliardë në vit. Nëse ky është “standard” për një politikan periferik, imagjinoni çfarë ka bërë Vuçiqi, njeriu që ka kontrollin e të gjitha burimeve të Serbisë.
Llogaritja është e thjeshtë: nëse një dorë e djathtë e tij ka vjedhur 3 miliardë, atëherë Vuçiqi dhe rrjeti i tij kanë përvetësuar të paktën dhjetëfishin e kësaj shume. Kjo është më shumë se PBB-ja e Kosovës për një vit të tërë.
4. Shkatërrimi Shpirtëror: Nga Atdhedashuria në Manipulim Emocional
Por dëmi më i madh nuk matet me euro, matet me shpirt. Çfarë ndodh me një popull kur liderët e tij e përdorin fjalën “atdhedashuri” si justifikim për vjedhje?
Shkalla e emigrimit: Mbi 50,000 serbë largohen nga Serbia çdo vit.
Numri i të rinjve që duan të ikin: 78% e të rinjve serbë e shohin të ardhmen e tyre jashtë vendit.
Besimi në institucione: Më pak se 15% e serbëve besojnë në qeveri, një përqindje më e ulët se ajo e vendeve në luftë.
Këto nuk janë shifra të një shteti në zhvillim. Këto janë simptoma të një kombi që po tretet nga brenda.
5. Konkluzioni: Lum Kosova që Nuk është Pjesë e Kësaj Tragjedie
Përballë këtij realiteti, shqiptarët e Kosovës duhet të ndihen me fat që nuk janë pjesë e kësaj tragjedie kombëtare. Kosova nuk është e përsosur, por të paktën ka një gjë që Serbia nuk e ka më: shpresën.
Në Kosovë, gazetarët dhe analistët mund të flasin pa frikë se do të zhduken natën. Në Kosovë, qeveria nuk e shet tokën për interesa private. Në Kosovë, çdo njeri e di se e ardhmja ndërtohet me drejtësi dhe dinjitet, jo me mashtrime dhe manipulime.
Dhe kjo, në fund të ditës, është fitorja më e madhe e shqiptarëve të Kosovës: liria për të mos pasur frikë nga e vërteta.
Pra, kur serbët e Serbisë shikojnë nga Kosova dhe ndjejnë urrejtje ndaj shqiptarëve, le t’u kujtohet se ajo që ndjejnë në të vërtetë nuk është urrejtje — është mllef dhe zili.
Përfundim ;
Edhe po ta kishte Vuçiqi një këshilltar ustash nga Kroacia që është urrejtësi më i madh i trashëgimisë gjenetike serbe, nuk do të mund ta mësonte atë ta shkatërronte Serbinë më shumë se sa Hitleri që e shkatërroi Francën gjatë Luftës së Dytë Botërore.
“”””””””””””””””””
VUČIĆ I SRBIJA: PAKT O MEĐUSOBNON MATERIJALNOM I DUHOVNOM UNIŠTENJU
Autor: Lirim Gaši
Ne postoji matematička jednakost koja bi tačno opisala razmere uništenja koje je Aleksandar Vučić naneo Srbiji, ali hajde da pokušamo. Ako analiziramo hladne glave, brojevi štete govore sami za sebe.
1. Ekonomsko uništenje: Od “Beograda na vodi” do oaze oligarha
Projekti poput „Beograda na vodi“ predstavljeni su kao strateške investicije za razvoj zemlje, ali su se u stvarnosti pretvorili u čiste mehanizme za pljačku javnih dobara. Hajde da napravimo nekoliko proračuna:
Ukupna vrednost investicije: 3,5 milijardi evra.
Udeo profita koji ide Srbiji: Manje od 10%.
Udeo profita koji ide stranim investitorima i lokalnim oligarsima: 90%.
To znači da za svakih 100 evra uloženih, samo 10 evra ostaje u rukama srpskih građana, dok 90 evra odlazi u džepove “odabranih”. To je niži procenat od onoga što je Rim ostavljao svojim okupiranim provincijama.
2. Privatizacija kao strategija unutrašnje kolonizacije
Vučić je dozvolio prodaju zemljišta i javnih dobara investitorima iz Kine, Rusije, Turske i Sjedinjenih Američkih Država. Da li znate koliko je zemlje prodato?
Ukupna površina prodata strancima: Preko 1.000 kvadratnih kilometara.
Prosečna vrednost po kvadratnom kilometru: 50.000 – 100.000 evra, što je u mnogim slučajevima potcenjeno i do 70% realne vrednosti.
Ukupni gubitak javne imovine: Oko 50 milijardi evra.
Ovo je iznos koji bi mogao da izgradi najmoderniju mrežu bolnica i škola na Balkanu. Umesto toga, Srbija je dobila nekoliko staklenih fasada i elitu koja pije šampanjac na krovovima novih palata, dok narod plaća “privilegiju” da bude razvlašten.
3. Krađa i oligarhija: Kada su 3 milijarde evra samo početak
Milorad Dodik, Vučićev satelit u Bosni, sumnjiči se za krađu preko 3 milijarde evra iz budžeta koji jedva doseže 5 milijardi godišnje. Ako je to “standard” za periferijskog političara, zamislite šta je učinio Vučić, čovek koji ima kontrolu nad svim resursima Srbije.
Proračun je jednostavan: ako je njegova desna ruka ukrala 3 milijarde, onda su Vučić i njegova mreža prisvojili barem desetostruko. To je više od BDP-a Kosova za celu godinu.
4. Duhovno uništenje: Od patriotizma do emocionalne manipulacije
Ali najveća šteta ne meri se evrima, već dušom. Šta se dešava s narodom kada njegovi lideri koriste reč „patriotizam“ kao opravdanje za krađu?
Stopа emigracije: Više od 50.000 Srba napušta Srbiju svake godine.
Broj mladih koji žele da odu: 78% mladih Srba svoju budućnost vidi van zemlje.
Poverenje u institucije: Manje od 15% Srba veruje u vladu, što je niži procenat od onog u zemljama u ratu.
Ovo nisu brojevi države u razvoju. Ovo su simptomi nacije koja se urušava iznutra.
5. Zaključak: Blago Kosovu što nije deo ove tragedije
Pred ovakvom stvarnošću, Albanci sa Kosova treba da se osećaju srećno što nisu deo ove nacionalne tragedije. Kosovo nije savršeno, ali ima nešto što Srbija više nema: nadu.
Na Kosovu, novinari i analitičari mogu da govore bez straha da će nestati preko noći. Na Kosovu, vlada ne prodaje zemlju za privatne interese. Na Kosovu, svako zna da se budućnost gradi pravdom i dostojanstvom, a ne prevarama i manipulacijama.
I to je, na kraju dana, najveća pobeda Albanaca sa Kosova: sloboda da se ne boje istine.
Dakle, kada Srbi iz Srbije gledaju prema Kosovu i osećaju mržnju prema Albancima, neka se podsete da ono što zapravo osećaju nije mržnja — to je bes i zavist.
Zaključak:
Čak i da je Vučić imao za savetnika ustašu iz Hrvatske, koji je najveći mrzitelj srpskog genetskog nasleđa, ne bi mogao da ga nauči da uništi Srbiju više nego što je to Hitler uništio Francuskoj tokom Drugog Svetskog Rata.
Jel tako dragi Nikola Sandulovic ?
Diskutim rreth këtij postimi